utorak, 22.04.2008.

Donki. Hjuđ Donki.

Pica kakti NE ŽELI ić na paintball.

U biti...
Strah ga je.
Dosad ga je Klokan tješio al izgleda da to više nije dovoljno.

Ne osjeća se sigurnim.
Osim možda da nabavi...TENK!

Bio bi ko poručnik Gruber iz Allo, Allo.
I on je imao svoj mali tenk.
I on je bio peder.
Towara ne zanimaju ovakve stvari koje su sasvim normalne na svakom paintballu:


Ili možda to što ima traume iz djetinjstva vezane uz paintball.


Ali to sve nije glavni razlog zašto Donki ne ide na paintball.
Zašto, pitate se?
Ma ja mu NE DAM!

Zar da nam onečisti čistu purgersku prirodnu oazu svojim nazalnim dalmatinskim njakanjem??
To stvorenje koje se ko zna kojim imigrantskim putem dovuklo do Zagreba. Skriveno u šleperu među blitvom. Ta spodoba koja ne zna što je zeleni val, pošto zna da je more plavo a time i valovi.
I on da mi dođe na paintball?
E NE MOŽE!!!
Ima da ostane doma i gladi ženi muf. Paintball je sport a Donki definitivno nije sportski tip.
Za njega je sport izist sedan kila obotnice i po pršuta.
Dragi moj donki, ti tu nedjelju lijepo provedi doma zabavljajući se samo kako ti znaš.

Ili jednostavno možeš buljit u televiziju. To će lijenog dalmatinca, vjerujem, najmanje umorit.


Kuja, the long one.