Judi moji, to se zove odmor...
...u subotu nakon posla uputila se na moj otok...bas sam ovaj put odlucila ici sama, ja, mp3 player i knjiga...
...dosla na Mljet...dobro ga je jedan dragi bloger opisao kao Otok cetvrte dimenzije...o tome sam cesto razmisljala...kad dodjes tamo, odjednom ti se vrijeme uspori, sve je laganini...zaboravis na sav stres koji potezes za sobom u gradu i prepustis se...ja to mogu, ne znam za druge...odjednom postanem, kako rece moj dragi braco "divlja otocanka" (tu ne misli da sam luda kao Mad Max nego da se odmah prilagodim zivotu na otoku, u divljini, mojoj...najdrazoj...)...odmah sam nasla naseg starog Kadetta, koji nas uvijek ceka u luci, parkiran ispod parapeta od mula...naravno, trebalo mi 5 minuta da se ponovno skuzimo jer ipak ja vozim novo auto sa servo volanom, a dok sam se s ovim isparkirala trebalo je upregnut cepse... :) brzo smo se nas dvoje skuzili...volimo se, iako sam ga jednom stukla totalno na Mljetu, ali zna on da ja nisam bila kriva nego onaj lokalni pijanac pa mi je oprostio, a ja njega volim jer je to auto na kojem sam naucila vozit, za kojeg sam najvise molila oca ga mi ga udijeli da se pravim vazna pred ekipom i s kojim sam najvise kilometara prosla....dam kontakt, upalim, a unutra vec spremna kazeta od Bajage, svira...
...dosla doma, mama me docekala i brine se jesam li gladna..ma nisam mama, daj me u more samo...brzinom munje sam se presvukla, trka do mog mula...a more kao ulje, u ono najljepse vrijeme za kupanje, oko 6 ipo sati popodne...i skok...opet sjedinjenje s morem...prva tura do malog škoja, legla na povrsinu i kao i uvijek provela neko vrijeme u mojim intimnom druzenju s morem, kako ja to volim zvat...legnem na povrsinu, pustim da me nosi, u usima cujem kako se kamenja na dnu pomicu, kadene od barki, kako struzu jedna od drugu i o stijene...dosla doma, a doma vec ekipa, mama i tetka cekaju s kavom...ok, izvalila se na taracu, pijuckala kavu i slusala njihove price o turistima i lokalnim novostima...a mozak na pasi...odlucila sam da necu nikoga zvat za vani, bas mi se nije dalo...uzela sam knjigu i sjela na taracu kad odjednom mislim se, idem ja opet do mula kao do prije 2-3 godine kad bi umorna s posla najprvo do dole otrcala, zapalila cigar i gledala more...i evo me dole, sjedim...sama...jedino par baraka u uvali...neki hrabri nijemci skacu s jedne u tamno more...cujem pjevanje s jedne druge jahte...a ja sama na mulu, gledam ono bistro more i bezbroj zvijezda na nebu...nigdje nema toliko zvijezda kao povise Mljeta, kazem vam ja, a vi provjerite.... :) bas je bilo lijepo lec na muo, kao nekad trazit satelite i ne mislit na nista drugo...opet sam se prebacila na taracu i nastavila s knjigom, napeta mi je, pa je ne ispustam iz ruke...krimic neki, a te sam uvijek voljela citat...
...ujutro sam vec u 8 bila na nogama, kava me ceka, malo cakule s gostima....do 8 ipo sam vec bila na mulu...samo sam skoknula kratko u more, za budjenje...jer je trebalo ic po babu u selo da je dovedem k nama na objed...a taj objed je bio tako sladak..prvo sto ga nisam morala spremat, drugo sto je bilo tako opusteno, nesto laganini na meniju, povrce iz djardina...a i ismijala sam se s onom mojom blesavom babom koja uvijek nesto izvaljuje...nisam ni zavrsila s objedom, zove Ines da je dosla na Mljet i da se nacrtam u nje...i tako sam od podne negdje do 4 popodne kisala s njome u uvali, svaka na svom madracu (e, kako se to kaze po naški? ono, neki lokalizam trazim.. jer stalno slusam: luftmadrac, madrac, dušek...a to nije to...)..izaslo se samo da se kava popije pod borovima na plazi...i naravno da smo pocrvenile ko cehinje, iako obadvije imamo super boju, ali ipak smo pretjerale...
...i tako...vratila sam se doma, opustena i odmorna kao da sam bila tjedan a ne samo jedan ipo dan..to je valjda ona teorija o usporavanju vremena na Mljetu...drugi put cu poc s ekipom, ipak nisam navikla na te neke staticne odmore, vise volim da se stalno nesto dogadja, ali ovo mi je bas trebalo...sljedeci vikend, akobogda...pravac Lastovo..
|
