D E L P H I N A

Ne damo te pismo naša...

Sinoc je u Sportskoj dvorani bio koncert klapa...Sad kako ja znam da moji obozavaju klape-stari bi mogo po cijele dane slusat i komentirat kako nitko nema pjesmu ko Dalmatinci, kako nitko ne moze to tako izvest...uostalom tu ljubav prema klapskom pjevanju je prebacio i na nas...i kako sam ja znala da oni nikad nece poc sami i kupit karte...(ipak je Mljet tu, bager kopa iza kuce, babi se treba sredit komin, dundu treba pomoc kad ide na ribe...ne moze se nista bez njih...) ja sam jos prije 20 dana kupila karte (i to je ispalo u zadnji cas jer sam pokupovala medju zadnjima), i neumornim tvrdoglavim uvjeravanjem i navaljivanjem uspjela izvest da se oni jucer ipak ukrcaju na brod i dovuku u grad...brat ih je docekao na rivi i odveo ih tamo (koja organizacija! :) ) -sto se ne bi moglo rec i za organizatore tog spektakla, jer iako sam karte platila skuplje, za parter, sjedala nisu bila numerirana, pustalo se po poznanstvima i rodbinskim vezama...tako da se moja mati sa svojim borbenim stavom ipak uspjela izborit da ih smjeste i to u prvi red!

Suma sumarum...da su karte kostale jos toliko, da me trud da ih dovedem u grad kostao jos toliko, isplatilo se kad sam vidjela njihova lica, pa onda ko djeca kad se vrate s izleta ne mogu prestat prepricavat dogadjaje, upadaju jedno drugom u rijec...stari fasciniran Cocom, klapom Intrade, klapom Maslina...malo kaze da su nasi Maestrali zakazali, da su distonavali..to mi je lose za cut jer je to klapa koju obozavam...ipak izgelda da je Speranda nezamjenjiv..pokoj mu dusi...tako smo sinoc do ponoca cakulali, gledali slike a meni oko srca milo...

Uvijek se tako osjecam kad uspijemo izvest da nam starci odu negdje za svoj gust, pa makar ih odvest na kapucin u Cavtat jer to su ljudi koji cijeli svoj zivot rade kao ugostitelji, kao mravi..preko ljeta se ne vidimo, odrzavamo kontakt preko papirica na kojima ostavljamo poruke, jer oni rade po cijele dane, preko zime ne rade ali se zato presele na Mljet gdje opet nemaju mira...ako nemaju sto cinit okolo kuce onda pomazu drugima, bilo oko njihove kuce, bilo u barci...uvijek su im drugi na prvom mjestu, uvijek se za svakog moze nac novac, ali za njih je uvijek lako, njima ne treba, neka je nama dobro, neka se drugi raduju...e pa ja dajem i davat cu koliko budem mogla da kvando i kvando postignem ovaj efekat, da moji roditelji dodju doma ozarenih lica i ko djeca prepricavaju dogadjaje...mogu mislit kad se vrate na Mljet danas, nece nitko moc ostat od njih...i neka, bas mi je drago....