posto ja nemam zivot svasta tjekom dana natipkam. niej posvečeno nikome.
Sto reci o djevojci koja pred nama mrtva lezi a iz sivih ustiju sljeva joj se kapučino u bujnim i bogatim slapovima poput atrakcija u Mirabilandiji ,dok vene joj razrezane plastilčom vilicom štrcaju na sve strane pozdravljajuci jesenje lišće.
Sto reci o djevojci, nekad bijaše glavni biser grada a sad samo je hridina uvele venere s ruznim gacama na hillary du. .
Sto reci o djevojci koja pred nama još se trza u posmrtnim trzajima moleći za pomoć a niko hitnu pozvati neće jer im se neda odložit bocu ribara i pozvat hitnu.
Sto li rec o djevojci, zelena joj put baršunasta poput breskve koju izjedoše crkvi usred burne svibanjske noći.
Sto li rec o djevojci , kosa joj svilena poput pregorjelih špageta u špinatu i kiselom vrhnju što se kuha u rtl-ovim loncima.
O djevojko ; pogeldat cemo u tvoje oci u kojimaj ljegu se crvi i larve i zapitat se , skrivaš li ti kakve tajne?
Ili cemo ti mozda samo ruku u đep gurnuti i izvaditi ti 5kn iz đepa te si kupit orbit žvake od lubenice?
Djevo ,gipka si bila haljina ti bjela oko kukova poigravala sve dok nisi se zakačila na granu, pa ti se bubrezi, poput šarenih perli rasipaše po mokrom podu.
Djevo , ljetnim si nočima trčakarala poljima poput gipke srne od plastelina kojoj su zaboravli dodat jednu nogu,pa si često od anemije na pod padala i iz nosa krvarila.
Djevo,smijeh ti je bio harmonija frekvencija kao zbor uvelih i ugaslih nimfi s amputiranim glasnicama,.
Djevo, kolko smo lijepe uspomene djelili, sječam se svibanjskih dana skupa smo se smijali kad si pojela otrovne crvene gljive ,tada ti je krv iz ušiju potekla i zagrcnula si se vrteći očima
Djevo, i dalje se pitam dali ti je tog dana kroki kroket zapeo u grlu i zasto si odjednom zasutjela grcajuci u agoniji dok ti ej lice obloio žuti znoj.
O djevo kada si otišla majka mi je ugasila televizor i nismo pogledali Sanja talk show o frizuri Jelene Rozge.
O djevo kud bas taj dan kobni morala si se zakačiti za vrata frićidera i rigati krv po pločicama s uzorkom plavoga cvjeta?
Zvali su nas da dođemo na pogreb ,tog tužnog svibanjskog dana kada bila je nova epizoda Crne Guje
O djevo fališ nam, mjesto na kojem si obično rezala nokte na nožnim prstima više nije zakonom zastićeno..fali nam tvoj osmijeh koji bijaše mekan poput skorene kože na stopalu koji ugaziše u mokraću.
Djevo zvjezde če pjevati na dan kada če tvoj duh prosto zrakom letjeti kao ptica kojoj su zapalili rep pa je obolila od šizofrenije i pobila sve japanske gejše.
Djevo, svi najmočniji gregorjanski zborovi nočima če šaputat pjesme o uvelom korovu kojeg je tvoj otac zasadio na spomeniku tvom
Djevo ,na jastucima ljubavnici če šaputati sonate o djevojci koja je za svih jedan osmijeh imala spreman noseci ga u đepu u obliku antidepresiva.
Djevo, plakat ce sunce , oplakivat ce mjesec dan kada ta djevojka umrjet ce od anemije posto cjelog je zivota samo tostove jela i loš sok s vodom pila i kornflejks jela bez mljeka pa joj se prbava zastopala kao cjevi u koje je bačen super atak.
Ostat ce za njom epigrami ,u sjenenama voluminozno uklesane bit ce njene oči , njene oci bit ce homogena smjesa majoneze i kačapa koje toliko je voljela u djetinjstvu prosipati po susjedima.
Ostat ce zapamčeni tekstovi njenih dnevnika koji bijahu konglomeraiti nesuvislih dječijh maštarija o silovanju mrtve mačke.
O djevo..ostat ce za njom urezani otisci njenih ruku u cementu..kada je jedne tužne svibanjske noći slučajno upala u mješalicu igrajuči se batmana.
Kraj
|