Smejem se vama, vi se smejete meni...tako i treba da bude.

Na ovaj dan
baš ovog dana
odlučila sam
nestati

vidjet ćeš ti
kako je to kad
me nema

pa ćeš onda
osjetiti
i svijet
onakvim
kakav bi bio da me
nema

nestat
ću polako
kao oblak
( tko je ikada vidio oblak kako se žuri?)
ili kao cesta od vodene pare

možda me nećeš tražiti prvog dana
možda nećeš ni drugog
( nećeš ni trećeg, možda nećeš nikada, ali ako
me ipak potražiš trećeg...)
ali trećeg
trećeg ćeš početi
gutati slova...veznike, prije svega
nazivati svemirskog pukovnika
odgovornog za nestale
zmajeve (tako se volim nazivati, jer ono što mi je učinila ljubav prema tebi je tužno i žalosno, neprihvatljivo za imenovanje)
koji će ti dati negativan odgovor
i poslati te u
ministarstvo nestalih zmajeva (htjela sam staviti vilenjake...)
koji će te naučiti mjeriti
decibele
parketa u
svojem stanu

da...
bit će tiho
kada nestanem
jer si mi govorio
pssssssssssstttt!
kada sam te voljela.

zato,
nestajem
polako
i nestajem tiho

Estetski gledano,
nestajem kao pijesak.
( pijesak vas nikada nije probudio i pijesak nikada niste vidjeli kako negdje žuri)

a ti budi sam,
gluh
i spor
tko te jebe.