Madam Butterfly

petak , 24.07.2015.

Stajao je pred ogledalom i stegnuo remen na hlačama. A onda se okrenuo prema meni i upitao:
„ Jesam li ti zgodan ' „
Nezainteresirano sam ga pogledala i hladno odgovorila:
„ Star si !“
„ Kako star ?! A za one od trideset nisam star !“ – uvrijeđeno je reagirao.
„ Baš dobro za tebe .“ – onako usput sam odgovorila, jer sam znala da bi bio uporan komentirati ako budem šutjela, a ovako sam ubrzo čula zveckanje ključeva od auta i zatvaranje vrata.
Ne bih mogla podnijeti da me njegove ruke ikada više dodirnu. Moje krasne seksi obline. Uživala sam u svojih sto kilograma više nego ikada u životu. Sve svoje krpice sam skupila na hrpu, poslikala ih i objavila na 'Moje krpice' i prodala. A onda na istom mjestu pokupovala sve seksi haljine u koje su moje obline mogle stati.


U one dane kada sam bila mlađa, zavodljivija, zategnutija sve sam činila da održavam svoje tijelo i da uvijek izgledam kao „Ferrari“. Da bih jednoga dana skoro pala u nesvijest. Nakon pilatesa, moja best friendica mi je rekla:
„ Vidiš onu fufu sa spaljenom plavom kosom? Draga moja, zakoniti ti šara sa njom.“
Kao da me netko šakom lupio u prsa. Izgubila sam dah. Moj zakoniti ? On, koji brine za sina i mene, koji je uvijek doma, koji svaki dan vuče vrećice, donosi novce i ne pita koliko sam potrošila. S ovom spaljenom fufom koja je jučer sjedila za istim stolom sa mnom nakon pilatesa ?
Nije moguće.
Zakoniti se kleo sa rukom na srcu da nije istina i da, kakva mi je to prijateljica koja nas želi rastaviti, da je ljubomorna…
Tih dana počela sam se osjećati loše, preznojavati i gubiti dah. Naravno, pa i vi ste već pomislili da je to od stresa. Ja sam ipak pošla k liječniku koji me uputio na Rtg.
Bingo !
Rekli su da se javim hitno kada je nalaz bio gotov. Tim ljudima nije uopće svejedno saopćiti najstrašniju vijest, koliko god mi mislili da su bahati i umišljeni.
„ Imate tumor na plućima. „ – rekli su mi, a ja sam se nasmijala i rekla :
„ Još i to !“
Zbunjeni liječnik je rekao:
„ Kako to mislite ' „
„Ma, ništa! Ja to onako za sebe. Nego, što činiti? Koliko mi je ostalo? „
„ Nije tu kraj. Imate i TBC.“ – dodao je, pa mi se u tom trenutku učinilo da se netko sa mnom igra skrivene kamere.
„ Ma, dajte. Dovoljno ste mi natovarili tumor, sad mi još dodajete bolest koja je izumrla u našem podneblju.“ – već sam skočila bijesna sa stolice.
Dva mjeseca najbolja i najluđa u mom životu bila su u bolnici. U Jordanovcu. Dobila sam i nadimak Madam Baterflaj, jer sam sva onako izrezana trčkarala po bolnici i nikada me nisu mogli naći u krevetu.
Zaljubila sam se preko glave u čovjeka koji je došao u posjet prijatelju; koji nam je svaki dan rezervirao sobu u hotelu preko puta; koji ima kuću blizu moga grada i često odlazi iz metropole na svjež zrak.
Nemam pojma zašto, ali kile su se počele lijepiti na moje savršeno tijelo, a moj novi dragi je obožavao moje cice koje su bujale, kao i moja pozadina.
„Uh, kako si debela !“ – rekao bi zakoniti.
A ja bih sa smiješkom odgovorila : „ Netko to voli !“
„ Si sigurna? „ – dodao bi, a ja bih nastavila raditi to što radim, jer sam bila ljuta što mi remeti moje zaljubljene misli.
Znate što!
Zakoniti mi dobro dođe: brine o svemu, donosi hranu i lovu. I šara okolo. Ja ga pustila. On misli da ja ne kužim.
A meni se baš fućka.
Ja osam godina znam da sam zdrava.
Ja osam godina lepršam sukladno svom nadimku: Madam Baterflaj.
I svi me pitaju: kako mi oči mogu tako frckati živom vatrom.
Eh !

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.