nebuloze@nemampojma.hr

mobitel (tj "budilica") zvoni u 5:30. mobitel zvoni i u 5:45. opet zvoni u 5:55, te u 6:00.... a ja zato vrijeme još uvijek ležim u krevetu. izvučem se negdje oko 6:05, dovučem se do kupaonice, obavim sve što trebam, doručkujem, presvučem se, perem zube i več je 6:55.. u 7 mi navodno ide bus. zavečem marte tako da pertle smotam oko noge, u blagoj žurbi idem na bus... sjedam na bus u oko 7:04, jer inače uvijek kasni. smrdljivim busem putujem do grada. to je svako jutro novi doživljaj, jednom moram gledati parove kako se ubijaju u pojam preda mnom, pa ima kad i vozaš malo pošizne, pa nas sve istjera iz busa, sa spikom tipa "sad svi morate van, ja imam drugog posla".... najjača fora mi je bila, dvaput zaredom "morate van, bus će se zapaliti"... što je najžalosnije, bus se zbilja mislio zapaliti, jer se ozbiljno dimio... uglavom, mogla bi o tramvajima, kada vozači odvale spiku, tipa "ja ne idem do bosutskog, samo do kolodvora", a onda skrene prema bosutskom!! mislim, ono.
uglavnom, u večini slučajeva, mrgud šofer nas (tj najčešće mene, društvo imam samo svaki drugi tjedan) odvede do tražene lokacije.
stižem do kružnog toka, gdje će me jednom više morat zgazit neki auto :P ma ljudi ne znaju vozit :P
uglavom, idem prema svojoj školi. hvala bogu, pa taman idem prema istoku :P
to vam je tako divno, ako ne oslijepite, onda dobijete oštećenje vida ili pak mozga, jer ima tamo jedna divna ograda, otprilike desetak metara dugačka, koja daje efekt stratoskopa... divno. ništ ne vidite, sam svjetlo-mrak :P
negdje kod te ograde, uvijek susrećem nekog starog s zlatnim retriverom. pas koji posvuda ostavlja svoje "bombe"... barem dvaput na tjedan se susrećem sa posljedicama tih bombi razmazanih po putu.. divno. jutarnja rosa baš fino naglašava notu smrada u psećem izmetu....
onda poslije toga slijedi starački dom, gdje se starci nasile na prozore več u pol osam ujutro. koma, uvijek bulje u mene kao da sam pala s marsa... uglavom, prelazim tu rutu i dolazim to područja nekakve ledine, gdje susrećem neku ženu s malim dječaćićem, hvala bogu pa me i oni gledaju very čudno... ma ko da ću ih pojest ili nešto u tom stilu....
uglavom, skrećem za ugao, tj za ugao one ledine. do ove točke mi se otprilike i marte odvežu, jer su programirane na odvezivanje u blizini škole. a meni ne pada na pamet da ih zavežem, jer ionako moramo imati preobuku.
uglavom, tamo nedje susrećem i pištiku (svi ga tako zovu, don't ask), malo naporno krezubo stvorenjce i njegovu mamu (socijalni slučaj, nismo mogli odlučiti da li je muško ili žensko). usporavam, te idem iza njih. stižu u školu, mali se opet malo posvađa sa starom, ja se preobujem i bježim gore u razred. to je negdje u 7:30.
nastava mi počinje u 8, a ja dotle tratim vrijeme čitanjem ili učim ono što mi treba za taj dan......

i to bi bilo jedno moje tipično jutro :)
i sad mene živo zanima, ako ovo uopće netko čita, kakve vi imate jutarnje rutine? kakve ljude susrećete, što sve radite?

toliko za danas o tome, xoxo