nebuloze@nemampojma.hr

daaaakle, počnimo, uhvatimo mačku za rep ili se bacimo odmah u sredinu, in medias res, kako hoćete...

riječ je o nečemu, letargičnom, bezvoljnom, koje, kako vidim prožima sve više i više ljudi! onako, taj puki stav, "nije me birga"... onako, mislim da se vidi po broju i učestalosti postova koliko sam i ja osobna spala pod tu skupinu... onako, kao da ne postoji ništa o čemu bih trebala imati mišljenja, ništa više nije šokantno, ništa više nije onako "o jesus"... kao da je postalo sasvim normalno da se u iraku vjeđaju ljudi, da će nam nestati vode do 2020. ili da se u osječkom zološkom rađaju slijepi lavići zbog incesta roditelja! onako, kao, zašto bi to bilo koga trebalo biti briga?

od ovoga se dobivaju "prazni pogledi"... ono što vidite na ulici, kada ljudi lutaju praznih pogleda, svi zaslijepljeni nekakvom letargijom i na kraju ni sami ne znaju što žele!
mislim, onako, kakvog TO ima smisla... znam, svi imaju svoje brige, svi imaju nešto u svojoj glavi.... prošla sam to sve, bezbroj puta, i znam kako je kada se svijet sruši.... ali sada, sve je nekako drukčije, sada me za to boli briga... i vjerovali ili ne, djeluje.. postala sam hiperaktivna :P

mislim, ne znam sada na koju foru, ali ljudi su počeli ne-pisati ili pak zatvarati blogove. jedna generacija blogera se polako prorijedila.... a neke druge pak objaljvuju knjige.... mislim, mogu shvatiti one koji zatvaraju blog, jer sam i ja skoro učinila isto... nisam tjednima ništa napisala... a sada, sada me opet puca pregršt ideja o čemu bih sve mogla pisati... a zašto ne pišem? jedan jedini razlog.... nemam vremena :P znam da to sad zvuči blesavo i sve to, ali jednostavno, idem u treći srednje, i htjela, ne htjela moram učiti... a kako sam totalno poremećena, moram i stalno nešto čitati, jer počnem sliniti čim ugledam nekakvu barem malkoc zanimljivu knjigu! zanima me šarolika skala stvari, pa nekada ispada stvarno weird kada se latim čitati neku tanašnu knjižicu o likonji koji je prvi sagradio most između budima i pešte, čovjek koji je prvi donio pravi pravcati engleski water closett (wc) u mađarsku. to da sada nije zanimljivo? na kraju je poludio, al neka.... uglavnom, vald će biti post o njemu :)

i sada, opet, ne kontam kako ljudi mogu utonuti u apatiju... mislim, kako....??

u ponedljejak smo bili na seminaru na temu europskih klubova u školama... ok, priznajem, bilo je dijelova kada sam mislila upucati nekoga, ali sve u svemu, prihvatljivo.. ako več izlagači nisu, ideja je zaniljiva. zamislite osnivati eu klub u školi, pa možete putovati u dansku, englesku, njemačku, ma gdje god želite, jednostavno napravite nekakav projekt u koji uklopite cijelu priču, užicate pare i možete pakirati stvari... ok, nije baš tako jednostavno, ali nije ni puno teže, barem koliko smo izvukli iz tog predavanja... i naravno, bilo je onih koji su totalno oduševljeno odmah željeli "promijeniti svijet", a opet, bilo je i onih koji su to smatrali samo još jednim teretom, da ne pričam o babi koja se furala na "ja nisam pesimistična, to je sve od životnog iskustva".... ok, s jedne strane, pitaj boga što je sve proživila, ali to joj ipak ne daje pravo da se ide svađati sa silikonski napumpanom profkom.... mislim, kontam da je večina njih bilo pomalo sick u mozak (nekom šalom prirode smo taman dospjeli u radnu skupinu s profama i ravnateljima, dok je ostatak naše generacija bio u drugoj skupini), što od toga koliko su stari, što od toga što su eto, profesori...

znam da bi ta stvar s eu klubovima bila presavršena za našu školu... ali nađi ti 20 voljnih ljudi, kada nas sve skupa ima 70! pa nemoš ih natjerat ni da daju 5 kuna za školski časopis, a ne nešto drugo....
ne znam... lako je u nekome probuditi nekakvu iskru, makar malenu, ali često od te iskre ništa... pa tako polako sve propada... kao recimo moj blog.... kao recimo sve divne ideje koje se razbijaju u komadiće kada se sretnu sa takvim ljudima koji su zalijepljeni za nešto što je samo u njihovim glavama....

toliko za danas o tome... pala sam u apatiju


there's definitely definitely definitely no logic
to human behaviour