nebuloze@nemampojma.hr

Gott! Welch Dunkler hier! O grauenvolle Stille!
Od' iste s um mich her. Nichts lebet auszer mir…

Bože, kako je mračno ovdje, i potpuno tiho.
Ništa osim mene ne živi u tom vakuumu…


Nedavno sam pročitala knjigu Philip K. Dick-a, po imenu «Čitač tmine»… Radi se o tajnim agentu, negdje u nekoj skorijoj budućnosti, koji je u civilu ubačen u redova narkića i đankija, kako bi otrio Izvor ubitačne Tvari S (Tvar Smrti), koja se najvjerojatnije proizvodi organskim putem, što želi reći da može postojati samo jedan izvor. Pisanje romana je i samog pisca koštalo zdravlja, jer ju je pisao iz osobnog iskustva. Dok ju čitate, knjiga vas vodi prostranstvima ludila. Korištenje Tvari S dovodi do razdvajanja lijeve i desne polovice mozga, što dovodi do razdvajanja ličnosti, to se najviše očituje kod glavnog lika Boba Arctora, koji je, dok daje izvještaje Fred…. Potpuno ludilo se očituje kada Fredu daju zadatak da promatra mogućeg sumnjivca, samog Boba Arctora (da pojasnim, dok Fred daje izvještaje svom nadležnom, na sebi nosi nekakvo odijelo kako ga se ne bi moglo prepoznati)…. Više ne zna tko je on zapravo, i na jednom od običnih psiho testova se dokazuje njegova ovisnost o Tvari S, te odvajanje njegove lijeve i desne polovice mozga. Više se ne može sjetiti ničega, tek pokojih sitnica. Na kraju ga odvode u kliniku za liječenje, odakle završava na farmi uzgoja povrća. Mozak mu je totalno sagorio, satima gleda kroz prozor, na sva pitanja odgovara blesavim odgovorima tipa: okej, da, ne…. Jednog dana otkriva malu plavu biljčicu, Mors ontologica – Smrt duha (identiteta, suštinske prirode)… Smrt unutar polja kukuruza.
Mislim da se knjigu isplati pročitati, jer ima pregršt stvari unutra oko kojih se ima mozgati. Recimo, kada ljudima droga totalno sprži mozak, ljudi samo gledaju pred sebe, većina poslova koji mogu obavljati su čišćenje WC-a, kopanje po polju i slično. Samo gledaju pred sebe i najčešće ponavljaju jedne te iste stvari godinama. Sada je pitanje koliko su oni živi, jer po principu, obavljaju sve funkcije neke tamo biljke, takoreći vegetiraju. Da li se oni sada mogu smatrati ljudima ili ne? Mozak im je totalno spržen i jedino što rade je da gledaju pred sebe. Mogu godinama samo gledati u praznu limenku piva.
Ili pak priča o vuku. Prelijepi crno-bijeli vuk koji je uporno lovio ovce po selu, iako mu to uopće nije bilo potrebno! I onda su ga upucali dok je lovio ovce. Upucali su ga dok je on duboko zario pandže u jednu bolešljivu ovcu. Zašto? To je bio njegov posao, odlučio je da će to raditi…
Kao što rekoh, u knjizi je dosta zastupljen motiv ludila, ljudi se ubijaju, odnose ih u klinike i općenito više ne znaju gdje počinje stvarnost, a završava narko delirij…
Ne znam što bih još rekla o samoj knjizi, osim da je po njoj snimljen i istoimeni film…pa ne znam, ja ga nisam vidjela, ali ako vam se ne da čitati knjiga, pogledajte film….
A ako vam se ipak čita, šicc i gradsku knjižnicu ;)
xoxo