nebuloze@nemampojma.hr

tri dana ferija - vivat!
danas je baš bio freeky dan...
sad bih mogla nabrajat, ali osvrnut ću se samo na dva događaja:

1) Good luck!

kao što mnogi znaju, ne znaju, u školu idem svaki božji dan busem u 7 ujutro.. e danas to nije bilo tako.. odo ja na stanicu, i nema busa, nema... na to zove stara
"e neće ti doći bus, imao je neku nesreću"
ma krasno... pa sam u školu morala s onim u 7:20...koja tragedija...pa sam stigla do škole točno u 8...
mislim, na to nisam nikad zapravo ni mislila, da bi ti busevi mogli imati nekakve prometne nesreće.. nekako, dosad su mi se činili savršenima i nepovredljivima, nikad ne bih pomislla da se mogu sudariti ili tako nešt... mislim, ok čula sam za prevrtanja i takve stvari, kojekakve nesreće... ali dosad su mi se činili tako sigurnima.... ok, neki će reći da sam luda, ali stvarno volim buseve... kad mi nešto prijeđe u neku naviku, to mogu samo ili zavoljeti ili zamrziti... eh, a ja sam buseve zavoljela, jednostavno, da zavoljela.. nisam ovisna o tome da me netko vozika ili tako nešto, jedino sam ovisna o voznom redu... i tako, u biti, obožavam buseve.. jednostavno, ima onako nešto u njima... ne znam, kad kasne, kad si u njima... pogotovo ako si sam u busu (što je za mene dosta često, idem u grad u neka bijesna doba dana)... i tako, ne znam, to mi jednostavno savršeno....


2) Where is Kopački Rit?

danas sam išla s frendom u grad, pitat dal mi je bedž gotov...i naravno nije, al neka (naručila sam bedž još prije tjedan dana u pothodniku, al još uvijek nije gotov, kao "sutra će").. i u biti, kako smo prolazili, vidjeli smo neke tamo tipove kako jedu picknick na tratini, ispred ugostiteljske, još smo se čak i smijali, da im je već ovdje "prvi maj", malo su uranili, pa vald će izdržati na toj tratini do ponedjeljka i takve spike... i ništ, prošli mi, totalno zaboravili na te tipove... kad sam se pak vraćala do svoje stanice, kontala ja kako su tipovi polegli na travu pa se vald tamo zahrkali...
i ništ, ja na stanici, kontam tipovi prolaze s nekim ogromnim torbetinama, klasika oprema za kampiranje i takve stvari.. kontam ljudovi malo izgubljeni, ali što ja imam s time?
i ništ, sjednem ja u bus, a ovi zamnom... posjeli se s tim ogromnim torbama negdje u dno busa... počeli pričati na nekom bijesnom jeziku, jedan zaspao, jedan slušao mp3 player, a drugo dvoje se raspričalo (ukupno ih je bilo 4)... i ništ, ja slušam svoje, boli mene briga za te ljudove, kad odjednom, satignemo mi do prve stanice u bilju, a ovaj jedan mi se okrene i počne ispitivati, a ja onak, ne kontam ni riječi osim "kopački rit", i ništ, kontam ja ljudi vald očajni, ne znaju di je to, pa ajde da im pomognem.. i tak, sišla ja na prvoj, s hrpom weird looking ljudova.... u biti, ispostavilo se da su iz, pazita ovo, iz FINSKE, i došli oni tamo iz one predivne zemlje, kako bi vidjeli naš Kopački rit.. pa nemreš belivit...
i pitam ja njih, onak, pa zašto? pa tu ima samo močvara, drveće i voda! vele oni da su kao čuli kako je ovo nacionalni park, pa se zaputili iz finske kako bi to vidjeli... mislom, ono, ok... ali po izgledu se konta da su neki eko freekovy (dredlocksi, kojekakvi rekviziti, veseli-umorni smile...).. a ja onak, pa di ćete dalje, na što oni, pa u beograd... ok ljudi... iz predivne finske doći u ovu zabit....

i tak, to bi bilo to za danas ;)

xoxo