nebuloze@nemampojma.hr

danas sam kao ful sjela pred TV, i sad ću ja kao gledati čarobnu kutiju... pa nisam baš puno izdržala.. gledala sam satelitsku, 99% glazbene programe.. nešt tamo francusko, kao rock chanel i MTV na najmanje 4 jezika...ma koma, na MTV cijelo vrijeme jedno te isto, iz koje god države bilo... pink milijun puta, pa neki anonimni reperi, pa opet neke tamo ženske u dvije krpe skakuću vamo tamo... koma... mislim, inače, kao ful gledam TV..kada brat nešt gleda, a ja kontam da je zanimljivo onda kao ful pogledam i ja... ali ovako..ne znam kad sam posljednji put imala daljinski u ruci... to mi je totalno bez veze, jer kontam da nigdje nema ničeg zanimljivog na TV-u.. nigdje, na svih stotinjak programa...
a što se tiče tog blesavog MTV-a, ma to je čista komedija, mislim, ni ne čudi što ima toliko šminkera i da toliko ljudi sluša taj hit od glazbe kada se cijeli dan vrti jedno te isto... svake prijestupne puste koju od RHCP-a, ili Gunsa (što mi ne pruža baš neku utjehu, al dobro) i to je to, ako imate sreće zaleti vam se U2 ili ne daj ti bože nešt od Him-a i to je to... mislim, ljudi uopće nemaju gdje poslušati recimo stvari od Mansona, jer i kad se puste, to je uvijek onako "isuse, na što taj liči, ma kakva je to glazba...bla bla bla", jer su prije toga vidjeli spot od..od...ne znam koga, nekog boy benda, koji su svi odreda ljepotani, i suznih očiju pjevaju kako ih je napustila jedina ljubav u životu, kozmetičarka ;) hehe...
ne znam, da to "kobno" ljeto 2003. nisam vidjela onaj "kobni" spot od The Rasmus-a. In The Shadows, mislim da bi najvjerojatnije i danas slušala neke tamo shitove tipa Spice Girls...brrr, ne volim ni misliti na to... do tog trena, slušala sam svakakvo smeće, bed mi je i spominjat, u tom trenu mi je to bilo onak, savršeno, iako, nije imao ono nešto, nisam čula ništa bolje... po svim časopisima (da da, nekoć sam ja čitala Ok!) su bili ti neki pop zvjezduljci, a sve što je imalo nekakve veze recimo s glazbom kakvu danas slušam, bilo je proglašeno sotonističkim... a naravno, to je bilo zabranjeno.. imala sam totalnu grižnju savjesti kada bih se usudila odgledati Tainted Love od Mansona od početka do kraja...to je sotonističko i to ne valja...ali glazba je tako dobra...nema veze, grijeh je slušati takve gluposti.....
i tako sam se ja zavaravala s tim svim glupostima, do onog dana kad sam vidjela taj spot... tada, ne znam, kao da me nešto udarilo u glavu.. koji ja to vrag slušam? ma vidi tam neke vrane, a kontaj refren...a vidi kako su fora obučeni....vrane, vrane, vrane, ma kako su savršene.. i tako, za dva-tri tjedna sam si skupila zbirku koja se sastojala od evansecencea, placeba, within temptaion, hima, i naravno, ramsusa... ma slušala sam to dan i noć...bez prestanka...
i tako, svoje stare CD-ove sam poklonila na razne strane, i počela prikupljati svoju malu zbirku rocka, metala, ma čega god... nisam imala nikoga kraj sebe, mislim, bendove sam pronalazila sama, faktički sam bila prva u razredu koja je počela s time...ne faktički, bila sam prva, i smatrali su me čudakinjom... ma nek su.. fobija od mansona mi je ostala neko vrijeme, da, neko vrijeme, no onda je i to "isparilo"... došla sam do zaključka da nema smisla govoriti o njemu da je sotonist, kada nemi ničeg lošeg u toj glazbi, te da nema nikakve veze sa sotonizmom... tada nekako mi je bila i krizma, to sam odradila kako treba, no otad nadalje, nisam baš previše odlazila u crkvu, bilo mi je draže izvan nje....
i sada, kada tako gledam TV, sjetim se svega toga, i mislim si, ako je meni trebala samo ta jedna pjesma, što je onda ovim ljudima da slušaju to smeće? zar su oni baš uvijek happy? nemaju potrebe čuti nešto što se poklapa s njihovim emocijama? ne znam, ne znam što je u glavi onih koji gledaju neke nezamislivo glupe emisije ili serije, ne znam što je u glavam onih koji gledaju misu na TV-u...ne znam..jedino što znam, je to da ta čarobna kutija ispire mozak svima nama... kada odemo u trgovinu, nećemo kupiti nešto "anonimno", makar to možda bilo bolje, nego ćemo uzeti ono što nam se reklamira na TV-u.. to je u nama, ono što vidimo da je "dobro", barem nam tako kažu, to ćemo željeti i mi.... no, nismo svjesni toga, ili možda negdje u podsvjesti nas nešto kljuca... ako kupimo Axe dezodorans, neće nas salijetati ženske, no ipak ga kupimo jer tako kaže reklama... nesvjesno podliježemo reklami...
radimo, živimo onako kako nam to šarena kutija nalaže...možda svjesno, možda ne, to je jednostavan princip imitacije, jer, vidimo da je to dobro i mi također želimo dobro, želimo biti face, cool, bla bla... no koliko ima istine u svim tim stvarima koje čujemo, vidimo na TV-u, to je več druga stvar
i to bi bilo to zasad o TV-u...
pozzzz
xoxoxoxo