nebuloze@nemampojma.hr

dakle, nije mi bilo jedan ciiiiiiiiiiiiiiiiijeeeeeeeeeeeli dan.... ma tragedija..... po novijem pišem sve manje lol... ovo je sad glupo, jer pišem ko nespašena, ali nema veze... nekako mi je stiglo do mozga da me ljudi ne stignu pratiti...pa ne stignem više ni ja samu sebe pratiti... jednostavn, ne znam, imam tu neku potrebu za pisanjem...stalno, posvuda... kontam da je to neka psihička bolest... al dobro, nema veze, ja sam ponosna na to što sam s.i.c.k. ;) a to što me nitko ne stigne pratiti, eh, tu nemam pomoći ;) snađite se, hehe

danas sam bila u vinogradima....kao što neki znaju, moja obitelj ima kao neki "mali" vinograd s "vikendicom" i voćnjakom..i ja tam kao idem radit... dosad nisam išla, mislim ove godine, jer sam svake subotu išla na onaj neki tečj snimanja.. a pošto je sada ferije, pa toga nema, eh morala ja u vinograde.... ljudi moji, to vam je onak čista koma... pogotovo ako imate onu gadnu naviku da po novijem slušate glazbu do ponoći i kasnije, a budite se u 7h.. i tak, ja rano ujutro slušam 69 eyes u autu...... sad ima neka pjesma za koju sam užasno zapela, zove se sister of charity... ma stalno ju slušam.. i onda, rano ujutro, onako prelijepo izlazi sunce, a meni kaže "I've never seen the dawn like this before"...ah... prelijepo, savršeno... da nisam dobila nedavno taj CD, nikad ne bih saznala da tak što postoji.. a na Cd-u sve neke super pjesme, mislim, nisu sve od njih, to je kao neki best of gothic... ma savršeno, cijelo vrijeme dok sam bila u vinogradima slušala sam taj CD.... fenomenalno nešt... to je jedna pozitivna stvar u tom odlaženju u vinograde, mogu slušati glazbu...naravno, dok kopam i dobivam žuljeve na dlanovima, ali to je "sporedno"...
dakle, da vam malo opišem ono što se nalazi pod Dalj planina 78.... u biti su 2 vinograda i 2 voćnjaka, jedan je gore drugi dolje, fora ha? onaj koji je gore broji 14 kilometarskih redova (loze) i cijelo čudo voćnjaka, no sve je totalno ravno... doljnji također broji 14 redova, ali upola kraćih, no zato su ovi baš na padini, kao i cijelo čudo voćaka... a što je najjače, sve te vinograde okopavamo najčešće baka i ja.... no ove godine sam bila prvi put u vinogradima.....jees, cijela đungla... bilo bi jednostavnije pokositi nego okopati.. no dobro, rosa, jutro, sve je prelijepo.. dok stari prođe hondom po onom dijelu dolje (taj smo okopavali), ja ću kao ful "pomest" u kući.. ljudi moji, tamo ne bi htjeli ući ni da vam plate...koma.. sve je prlajvo, prašina, ziherice koje već godinu dana skupljaju prašinu na ormaru, uginuli kukci, nagrizani orasi...nema čega tamo nema.... a mjesto koje vam može utjerati strah u kosti je definitivno podrum... mislim, nije o baš podrum koji ide onak pod zemlju, mislim, teoretski i u praksi je pod zemljom, ali nije ispod kuće.. da objasnim, odmah kraj vikednice je planina, mislim skoro na njoj, a podrum se proteže unutar tog nekog brda... a to brdašce se raspada, doslovce...i sve propada u taj podrum... i eto, ja luda kakva jesam, zaputila sa je s JEDNOM SVIJEĆOM (još prošle godine), kao idem ja to proučit.... ne znam koliko je to zapravo dugačko, no meni se činilo beskonačnim... onako, nema ni trunka svjetlosti, samo ona svijeća u mojoj ruci, ma kao da sam šibicu ponijela.... i na sve strane odroni kamenja, neke tamo željezna starudije...ma koma... i čak sam se usudila ići skoro do kraja... kad sam vidjela zid, odmah, gifta nazad... dobor da mi se svijeća nije ugasila, mislim da bih umrla tamo na mjestu...sama u tom podrumu..eeek...
a recimo osnove stvari tipa WC, ima..samo, eh... tamo se osobno nisam nikad usudila ući, najobičniji poljski "Wc" star milijun godina...brrrr
a ima toga još: bunar, također stariji od mene... raspada se, znate, raspada! i onda pogledate dolje i ni ne vidite kraj... ta dubina, pa to je opasno po život sam pogledat unutra...koma...
a onako je sve prelijepo, ako nećemo i vikendici u kojoj visi kalendar iz '94-te i njezinim ostalim elementima, sve je kao što rekoh, predivno... ta priroda, to zelenilo.. samo je katkad stvarno naporno...ali eto... kada dođete na vrh brda možete vidjeti skroz do mađarske... dunav.. ma sve je to tamo, nekako, bliži ste nebu.... prelijepo...
samo eto, to okopavanje...brrr, kosa mi je puna latica, granja, i još bogzna čega, i po principu jedva pišem jer me bole dlanovi...... ccc, nisam navikla na to, morat ću malo češće u vinograde :)
jedna stvar koju najviše mrzim kod vinograda je sunce...da da sunce... radit ću ja cijeli dan ako treba, neću ni zucnut, ali to sunce me ubija... sam osjetim kako peče...i onda izgorim ko rak :( inače mi je koža bijela ko kreč, najozbiljnije, a na malo sunca, več sam gotova... a ja ne želim pocrnit buhuhu.....na malo sunca več osjetim kak me peče koža... a sad još dolazi ljeto...mrzim ljeto, baš zbog tog sunca...stalno se mazuckam nekim kremama, ma bljak...
eto, zasad toliko od mene, neću vas više zamarati svojim dogodovštinama, možda drugi put ;)
dotad, da ste mi poslušali ovu pjesmu, imate na kraju posta player ;)
pozzzzzzzz, xoxo


The 69 Eyes:

Sister Of Charity

A new day for a mission
Another sunrise in your heart

Gimme tears of the wrong
The hate of convicts
The glamour of the damned
Rule of Benedict

I've never seen the dawn like this before
Tears on the night turn to diamonds in your eyes
In the face of the world's ugliness
Sister of charity
Remains a mystery

Love shines over aggression
Another wound heals in your heart

Gimme fears of the strong
The warfare politics
The decay of the west
Rule of Benedict

I've never seen the dawn like this before
Tears on the night turn to diamonds in your eyes
In the face of the world's ugliness
Sister of charity
Remains a mystery