nebuloze@nemampojma.hr

danas ima mali milijun ljudi koji se drogiraju....pa ne znam što bih na to pametno rekla, a da ne ispadne da sam ja kao neki mali anđelko ili tako nešto.... osobno nisam nikada ni pomislila da uzmem neku drogu (narod bi trebao vidjeti kako pijem lijekove, tragično), ne pušim, čak ni ne pijem...iako u kući imam toliko alkohola da bih s time nakljukala cijelo selo... ne znam u čemu je stvar...možda je odgoj ili takvo nešto, nemam pojma...to bi trebali pitati nekog psihologa ili takvo nešto...
u biti ne razumijem bit u opijanju, drogiranju, čemu več...
kakve koristi otići recimo na koncer i onda se drugi dan ne sjećati ničega, s praznim novčanikom i glavom koja se samo što ne raspadne... što je bit u tome? biti cool, uklopiti se u društvo?

"IN VINO VERITAS"

tj. "istina je u vinu"

ljudi su več od davnina pili, drogirali se, to je izgleda dio naše zajedničke povijesti. več su se i drevni rimljani opijali "ko' stoka" posije svake "večere" (čitaj prežderavanja) te radili nerede po ulicama... dakle, pijančevanje nije ništa novo...
no još uvjek nismo došli do činjenice zašto je to dobro...
zaboraviti svijet, brige, opustiti se, uživati u alkoholu ili drogama? jendostavno se izgubiti? i što poslije kada te ujutro zaboli glava? a za par godina kad ti ode jetra do vraga? što onda?
ima nešto kao pravilo zlatne sredine: radi sve što god hoćeš, ali umjereno, tj. nemoj pretjerivati...
možda je to ključ svega, alkohol može biti koristan kao lijek, a kojekakve tablete također mogu poslužiti kao lijekovi dok ih netko ne zlouporabi ili nekako smiješa... no čovjek je po prirodi nezasitan...kada primjeti da mu nešto godi, onda od toga želi samo više i više i više i više.... a na kraju dobijemo ovisnost...
a tablete? također... mislim da čovjek ima tu neku potrebu da nešto utrpa u sebe, da se nešto promijeni, na bolje ili loše, svejedno, glavno da se nešto dogodi jer je život tako dosadan....

toliko o tome, zasad

xoxo