nebuloze@nemampojma.hr

tako se kao zove neki tamo stari djedek koji me danas "htio razveseliti" na stanici dok sam čekala svoj bus za bilje...
stari je nevjerojata, tvrdi da je umirovljeni profesor grčkog i filozofije, a u biti izgleda kao pravi prevcati beskućnik... to je odmah objasnio s time da je u davna vremena brada (zbog koje i izgleda kao beskućnik) bila nešto opće prihvaćeno, detalj gospoda, a ne kao danas, kada samo bitange nose brade... toliko o izgledu, no pošto sam dosta loše čula što stari priča, u jednom sam se trenutku nagnula bliže, i osjetila gjde je tu problem-pitaj boga koliko je stari popio piva ili več čega, osjetilo se...
no, koliko stari god bio pijan, nemam pojma, pričao je dosta razborito....
ne znam u biti ni zašto je došao do mene, rekao je samo nešto u stilu da on voli pričati s neznancima, i kao vidio me je na stanici, ne znam zašto bilo mu dosadno ili što li više, a ja sam mu se kao učinila tužnom pa me došao razvedrit.....
u biti, stari veli da je profesor fiozofije i grčkog, u slobodno vrijeme piše, crta akvarele, obdaren je za sve i svašta....
u razgovoru je pričao o akropoli, grčkoj, ateni, bogu (kršćanskom).... pričao je o svojoj majci, da kada se i ja jednom odlučim na majčinstvo (!), kako je to lijepo kako je bog to dao ženama, sposobnost rađanja.....
pričao je o tome kako je podučavati i djecu i studente i sve ostale ljude na koje naiđe....
naučio me na neku kao parolu:
"hoću, mogu, moram"
što sam mu morala par puta ponovit tijekom razgovora....
rekao je da je vrlo sretan da je naišao na takvu pametnu studenticu (!) poput mene,a moju pamen je ustvrdio s time, što sam znala na primjer što je akropola, da je u njoj kip atene i ček sam znala reći da je čovjek koji ne voli ratove i takve stvari pacifist.... zaključio je da sam vrlo inteligentna! jesus, pa nisam baš toliko nepismena!
onda sam mu objasnila da sam tek 2. srednji, i da idem u mađarsku gimnaziju u osijeku, to ga je zapanjilo pa mi je tamo nešto zamuckivao na mađarskom... kako on jako voli mađarsku, mađare, u biti cijelu panoniju, jer on nije dravski nego dunavski tip...
onda mi je pričao kako je on slušao jimmya hendrixa, kako je učitelj za gitaru, a to je sve zbog toga što ga je bog obdario sa svim tim
čak me je i blagoslovio! rukovao se samnom i tam mi rukom zacrtavao neki imaginarni križ na čelu!
nisam ništ htjela reći na to...

ova cijela priča se odvijala u roku od 15-tak minuta, kada je konačno dšao moj bus....

"i nemoj zaboraviti, hoću, mogu, moram"
"neću, naravno da neću"

to je bio taj razgovor, tj. njegov dosta sažeti oblik

kada sam došla u bus, bila sam nekako još više loše volje nego da mi se taj starac obratio, a da sve bude još ljepše, iz busa sam vidjela nešto što me još više "bacilo", pa sam se na kraju trudila da ne zaplačem i da se sredim do kuće..... i ovih posljednjih dana me stalno spopada neka "depresija", čemu ne mogu objasniti razlog, ni podrijetlo...u biti mogla bih, ali to je sad nebitno, ne znam što mi je, treba mi ili psiholog ili žilet da si prerežem vene, pa da konačno bude gotovo i s ovom glupošću....
sad sam se stvarno raspisala o glupostima i skrenula s teme, no nema veze.... koga briga


toliko zasad o tome

xoxo