Zauvijek debela

Otkad znam za sebe ja sam debela.Stopala su mi siroka,a nisu ni noge daleko,ovijene su nekom debelom ovojnicom,koljena su mi poput prisivenih stitnika za ragbi.Ogromna sam.Trbuh mi je kao u trudnice.Ruke su mi jake i talasave.Mrzim ih.Mrzim sebe.Mrzim cijeli svijet.Jer je toliko nepravedan da me ucinio toliko debelom.Jer ja sam se rodila debela.Ugojeno sam prase u tolikoj mjeri da mi se plače.Nije meni nikad falilo ljubavi...Zapravo oduvijek je.Zato sam se tako emocionalno natrpavala.Kad sam napisala da mi nije falilo ljubavi zeljela sam reci da sam ja za svoju obitelj uvijek bila predivna.Oni su me i ucinili takvom,idioti reterdirani.Ali sad...
Ne zelim vise jesti.Nikad vise.Jer ja ne mogu to podnjeti.Biti takvo prase.To je upravo zalosno.Da netko moze cijeli zivot biti tako debeo i ne uciniti nista.
I sto da sada radim?!Kako da zivim ovako debela?!Glupo tijelo, jednom cu ga unistiti.Pa ce vidjeti kako je to.KAKAV JE TO OSJECAJ.Samo mi stvara neprilike.I opet...Kako da zivim ovako debela?Kako kad ne mogu ni disati od sala?!
Jer nikad necu biti mrsava.Nikad necu biti dovoljno dobra.Ne dok sam zaglavila u ovom tijelu.