...bozanska psihijatrija...

Trenutno sam nomalan...i dijelom jucerasnjeg dana sam bio normalan, a onda odjednom osjetim lose misli koje mi polako padaju na pamet; zle, lazne misli...Osjecam vrucinu u tijelu i krvi pa onda opet "hladnokrvnost". Smrznuti valovi udaraju o moje vruce tijelo, pogadjajuci prvo glavu; mozak- centar, a onda se koncentricnim krugovima sire po mom tijelu, sve do nogu dok zemlja napokon ne primi te valove. Osjecam se bespomocno, ali se borim...uzalud...Najednom se nadjem u potpuno novom, irealnom, nestvarnom svijetu...Tko su ovi ljudi? Sto hoce od mene? Ah, prepoznajem ih, vidio sam ih i jucer- prijatelji su. Razgovaram s njima...Oni me poznaju i znaju moje probleme, pomazu mi. Upravo kad se s njima uputim u razgovor, dolaze oni...neprijatelji..Zasto? Ne opet! Molim vas, idite!, opet sve uzalud...borimo se..dobro pobjedjuje nad zlim, vrti mi se u glavi...Ali ja sam zao, ja gubim...Najednom predjem na stranu mojih, sada bivsih neprijatelja...Ubijamo protivnike...Kad je sve gotovo, shvatim da sam krivo postupio, ubio sam svoje prijatelje- padam u ocaj...Neprijatelji nestaju..vracam se u stvarnost. Pored mene stoji moja supruga- uplasena, skukuljena u kutu sobe. Krenem prema njoj, ona krici...Sto joj je? Opet sam ocajan...Pogledam je malo bolje, lice joj je u krvi...Sto sam to napravio? O, Boze, nisam htio! Zena potrci pored mene i vidjevsi da sam opet normalan, zaustavi se na vratima i okrene, pogleda me duboko u oci...nasmije se teskim osmijehom, no priblizi se sigurnim, najsigurnijim koracima do mene...stojim nepomican...supruga se baci u moje krilo! Oprosti mi, oprosti zeno..-govorim po ko zna koji put, ispocetka...svjestan da cu sutra ponoviti isto...


rad iz psihologije: shizofrenija; ocjena: izvrstan (5) -ne odlican, nego izvrstan :)