Čudno. Znate ono kad ste mala djeca, pa budete žrtvom iskorištavanja jer imate najbolje barbie lutke u ulici, ili najbolje autiće, i onda su vam najednom svi najbolji prijatelji. Za par dana jedan vam autić ukradu, jedan se razbije, jednog izgubite… i opet ste sami.
Gledate u daljini grupu od desetak dječaka iz ulice koji su još donedavno se ovako gurali u krug oko vas, baš kao što se sad tamo guraju oko novog dječaka, tj. oko novih autića. Koga boli kurac za njegovo ime? Odakle je uopće? Ako ima najnoviji mercedes, i to metalik sivi, on je odmah vaš najbolji prijatelj. Instinktivno, pohlepno, koristoljubivo, žudeći za boljim, vi se prepuštate iskorištavanju. Gadariji. Izravnom ismijavanju naivnosti ljudi. Ne samo onome koga se iskorištava, već iskorištavaču. Promatrajući sa strane, ne zna se tko je gori. Onaj koji žudi da bude iskorištavan da bi se uzdigao iz gomile, ili onaj koji iskorištava, predstavljajući djelić guste, usmrđene, ljepljive, trule, pohlepne mase koja se uzdržava na račun drugih.
Sa tim se nisam susrela još od djetinjstva. ( Jer nisam koristoljubiva, a još manje se družim sa takvima). Sve do nedavno. Samo ovo nije bilo dječje, materijalno okorištavanje. Ovo je bilo duševno okorištavanje.
Neki ljudi jednostavno zamisle da ste vi bomboni. Malo vas drže u šaci, zatim vam ogule omot, bace ga na pod, a vas u kantu. Ne pojedene. ( glupo je trenutno reći neiskorištene). Vi se nađete ništa više vrijedni od omota neke lizalice. Kao ni od ostalog smeća što vas okružuje. Iskorišteni, nedužni, bačeni. U vama samuraj čuči oštreći svoj mač i priželjkujući osvetu. A onda shvatite da vam je nanesena nepravda zapravo kazna i osveta neke ravnoteže međuljudskih odnosa. Shvatite da ste i vi cijelo vrijeme vrijeme na nekome radili to isto. Podsvjesno ste to znali. Ali samo ste bili gamad baš kao i ostali. Djelić guste, usmrđene, ljepljive, trule, pohlepne mase koja se uzdržava na račun drugih.
Eto, to se meni dogodilo. Nevjerovatno kojom brzinom i koliko nisko nam može past mišljenje o nekom i o nama samima. A grižnju savjesti da i ne spominjem.
Tebi J. HVALA što si mi pomogao da ovo shvatim. I OPROSTI.
A tebi što si uvijek bio uz mene i nosio me na dlanu, sretnih 7 mjeseci. I can not ever change. Sorry for things that were and things that will be.