Crni konjanici
sablju što se bijeli
teško nose kroz noć.
Metalni oklopi i željezna oružja
čine topot njihovih konja glasnim,
ne ostavljaju trag.
A onda.... rijeka.
Tu je njihov kraj.
Kopita njihovih konja ne mogu preko rijeke.
Ni njihova stopala isto.
Ni riječ njihova.
Ni pismo njihovo.
Bijeli konjanici
baklju vječnosti nose kroz noć.
Umjeće preživljavanja
čini topot njihovih konja nečujnim,
ostavljaju trag.
A onda... rijeka.
Kopita njihovih konja mogu prijeko rijeke.
Njihova stopala isto.
I riječ njihova.
I pismo njihovo.
S druge strane rijeke čekaju ih novi crni konjanici.
I novi bijeli konjanici.
Oni predaju baklju vječnosti bijelim konjanicima,
novim, mlađim, snažnijim.
Da ju oni sada nose kroz noć.
Crni konjanici vide baklju vječnosti,
al ne osjećaju njenu toplinu.
Oni imaju svoje sablje.
Bijeli konjanici jašu dalje.
Nova rijeka.
Predaju baklju.
Baklja vječnosti kopita njihovih konja
vodi kroz čitav univerzum.
Crni konjanici
odbacite sablje i metalne oklope,
osjetite baklju, spoznajte tajnu života,
pređite rijeku.
A vi... što gradite vječnost
odajte im umijeće preživljavanja.