još jedan tužan dan, i sve me podsjeća na san, nek probudi me netko.?.
jap, nedjelja je. i tako mi se neda. neda mi se ništa, neda mi se nikud. samo ležim i ne radim ništa cijeli dan. plus, knjiga iz kemije me opako gleda. stoji tu na stolu i utječe na moju savjest koja mi cijelo vrijeme pili: odgovaraš kemijuuuu. uzmi knjigu i kreni učiiit.
ma kurac mooj.
nego, ovo neće biti još jedan "AjdeIdemPilitSvimaMozakSvojomPatetičnostiJerJeNedjelja" post. mada bih i to mogla, ali čitajući 8595843938 statusa "danas je nedjelja", i još toliko statusa "prestanite sa statusima o nedjeljii!", jednostavno gubim volju za tim.
ovako, zvučat ću patetično, znam, ali blogovi zato i postoje jelda? da bi svi međusobno čitali tko je sretan, tko je tužan, kome ide u životu kome ne. i lijepo ostavljali komentare suosjećanja i savjeta itd. ne? zamislite da morate donijeti jednu odluku. nije to nikakva jakojako važna odluka koja će ti odrediti ostatak života, kao što je npr upis u srednju.. to je nešto relativno nevažno, što će ti eventualno odrediti raspoloženje sljedećih par mjeseci. toliko želim to napraviti, iako znam da je pogrešno. znam da mi to vjerojatno neće donijeti ništa dobro u životu, i znam da trebam bar glumiti da imam jaki karakter i koliku-toliku odlučnost, i da mogu sebe natjerati da to ne radim. ali jebemu. želiiim!. koga god pitaš za savjet, nitko te ne podržava. možeš se ti truditi i objašnjavati, ali ne. ako je pogrešno, onda je pogrešno. i gotova priča, točka na i. pogrešno je i to se nesmije raditi. ma mrrrš.
i šta sad? treba slušat razum ili srce? razum razum razum! čemu se opterećivati i bespotrebno si zagorčavati život? poslušaj razum i bit će ti lijepo divno krasno.maa najradije bi sve to stjerala u kurac. imam i ja pravo na svoje pogreške, imam i ja pravo raditi ono što možda i nije najpametnije. imam i ja pravo raditi ono što je potpuno pogrešno i što nebih trebala. imam ja pravo na sve to, ali imam i razum pa nemogu.al da ga jebeš, želim!
imam neki dar, za uvijek prekinuti stvar,
taman kada krene kako treba ja, nestajem.
preskačem poljubac za kraj,
preskačem "hvala" i goodbye",
odlazim, prije nego shvatiš,
što se događa.
ljubav je kao, hirošima.
ja sam Enola Gay,
ostavljam prašinu i bol.
točkica.
