DAJ LJUDIMA I VIŠE NEGO OČEKUJU, I ČINI TO SA RADOŠĆU !

Tijelo umire kad se odvoji od duše, a duša umire kad se odvoji od Boga. — Sv. Augustin

Zapamtite pet jednostavnih pravila za sreću
1. Oslobodite svoje srce od mržnje.
2. Oslobodite svoj um od briga.
3. Živite jednostavno.
4. Pružajte više.
5. Očekujte manje.

OBAVEZNO PROČITATI

OTOK SVIJETA

Kad rat mine sokole
Pobjednik je ko nije ubio.
I onaj, ko tuđu svetinju nije opoganio.
I onaj, ko je neprijatelja poštedio.
I onaj, ko se tuđem zlu nije radovao.
I onaj sinko, ko je sobom vladao.

Pobjednik je ko zlu moć nije umoćio.
Ko sam sobom može nasamo u mraku ostati.
Lako je poslije rata pred cara,
Ali treba izaći pred majku
i Tvorca

Pogledaj Afrika kakvu jos niste vidjeli
Etiopija

RANIJE NAPISANO NA OVOM BLOGU.

KAVA
'KO SE BIJE TAJ SE VOLI
VEKI
U NOCI PUNOG MJESECA
HABTU
ANDJEO GABRIEL

Video o misiji, šteta Nizozemci pričaju neki svoj jezik

BILO JE LIJEPO BITI OD KORISTI KOLIKO SE MOGLO

Ovi stihovi tek onako za svoju dušu,...

August Ivan Nepomuk Eduard Šenoa

Oj, budi svoj! Ta stvoren jesi čitav,
u grudi nosiš, brate, srce cijelo;
Ne kloni dušom, i da nijesi mlitav,
Put vedra neba diži svoje čelo!
Pa došli danci nevolje i muke,
Pa teko s čela krvav tebi znoj,
Ti skupi pamet, upri zdrave ruke,
I budi svoj!

Oj, budi svoj! Znaj, tvoja glava mlada
Nebolike ti zlatne sanke budi,
Ko sivi soko uzvini se nada,
Al svijet je svijet, i ljudi tek su ljudi
Da, zbilja goni s uzglavlja te meka,
U sebični te zovuć svijeta boj;
Ma što te, brate, u životu čeka:
Ti budi svoj!

Oj budi svoj! Taj svijet ti nije pako,
Ni raj ti nije; rodi trnom, cvijetom;
Ni desno, ni lijevo, da se nisi mako,
Već ravno pođi, dok te nosi, svijetom;
Koracaj bez obzira krepko, živo,
Sudbina dok ne rekne tebi;
Stoj!I pravim drži pravo, krivim krivo,
I budi svoj!

Oj, budi svoj Ta Božja ti je zamet,
Al" Bog sve mrzi što je laž i varka;
I neka ti ja vazda vedra pamet,
I srce vrelo, duša čista, žarka;
Nek ravno um i srce važu,
Tek tako bit ćeš čovjek, brate moj!
Da zli i dobri ljudi smjerno kažu:
Da, on je svoj!

Oj, budi svoj! Al" brat si budi braći,
I radi za svijet, al' ne slušaj pljeska;
I ljubi svijet, al' ne nadaj se plaći,
Jer hvala ljudska voda je vrh pijeska,
U tvojoj svijesti hvala ti je trudu,
S poštena lica teče pošten znoj,
I nijesi, brate, živio zaludu,
Kad jesi svoj.

Oj budi svoj, i čovjek ljudskog zvanja!
Pa diži čelo kao suce čisto;
Jer kukavica tek se rđi klanja,
Tvoj jezik, srce nek su vazda isto.
Za sjajnim zlatom ko za Bogom gledi
Tek mićenika ropskih podli roj;
Ti gledaj, da l' i duša zlata vrijedi,
Pa budi svoj.

Da, budi svoj! Pa dođe l' poći hora,
Gdje tisuć zvijezda zlaćanih se vije,
Kad čovjek račun si završit mora,
I ti ga svršuj, nek ti žao nije,
Jer tvoje srce šapnuti će ti:
Oj mirno, brajne, sad si račun zbroj!
Poštenjak, čovjek na zemlji si bio,
Bio si svoj!

A F R I K A

15.09.2015., utorak

Životna mudrost

Luksuzna jahta usidrila se u jednom malom meksičkom ribarskom selu.
Vlasnik jahte je bio oduševljen kvalitetom ribe i zapitao ribare koliko im vremena treba da ulove tako dobru ribu.
“Ne treba nam dugo” – odgovoriše ribari.
“A zašto ne ostanete duže na moru i ulovite još više?”
Odgovoriše mu da je ono što ulove sasvim dovoljno za njih i njihove obitelji.
“Pa što radite s tolikim slobodnim vremenom?”
“Spavamo, malo lovimo ribu, igramo se sa svojom djecom a popodnevnu siestu provodimo sa svojim ženama. Uvečer izlazimo u selo, sastajemo se s prijateljima, popijemo poneko piće i otpjevamo nekoliko pjesama. Naš je život ispunjen!”
Gospodin turist im predloži: “Diplomirao sam ekonomiju na Harvardu i mogu vam pomoći: lovite ribu duže svakoga dana, prodajte je i tim novcem kupite veći brod.”
“I što onda?”
“Uz veći brod ulovit ćete još više ribe, i tim novcem možete kupiti još jedan brod, pa još jedan, čitavu flotu. Umjesto da prodajete ribu posredniku, možete pregovarati izravno s velikim proizvođačima; možete i vi sami postati jedan od njih. Zatim se možete preseliti iz ovog sela u Mexico City, Los Angeles ili čak New York! Iz tih gradova možete voditi svoj veliki novi posao!”
“Koliko bi nam vremena trebalo za to?”
“Dvadeset do dvadeset pet godina”.
“I onda?”
“Onda? E, prijatelji, sada postaje zanimljivo. Kad vam se posao dobro razgrana, možete početi s prodajom i kupovinom dionica i zaraditi milijune!”
“Milijune? Stvarno? A onda?”
“Onda možete otići u mirovinu, živjeti u malom selu na obali, spavati dugo, ići na pecanje, igrati se s unucima, provoditi popodneva sa ženom, a večeri s prijateljima uz piće i pjesmu.”
“Svaka čast, gospodine, ali upravo to radimo sada. Zašto bi uzalud potrošili dvadeset pet godina?” – upitaše Meksikanci.
Pouka: U životu uvijek moraš znati kamo si se uputio, jer možda si već tamo!

- 21:09 - Pitaj i predlazi (3) - Isprintaj ako zelis - #

O migrantima

Ne volim teške teme no ova je neizbježna,- ovakav je pogled Hrvata iz BiH sa kojim se slažem

Al prije toga da ne bi smo izgubili Afriku par neuspjelih fotografija iz crkve Sv. Karla sa otoka Goree u Senegalu

Dolazak stotina tisuća (možda milijuna?) migranata iz Afrike i s Bliskog i Srednjeg Istoka nikoga ne ostavlja ravnodušnim. U ljudima izaziva različita osjećanja, od ljudske i kršćanske samilosti do nelagode i straha. Te osjećaje podgrijavaju i različite informacije i teorije (zavjere) o ovoj pojavi, od onoga da su to samo istinski stradalnici kojima se mora pomoći, do toga da je ovo smišljena i planirana agresija na Europu s ciljem da se Europa na ovaj način osvoji i islamizira. Naravno, ne pomaže ni to što postoji mnoštvo otvorenih pitanja na koje nitko ne daje odgovore. Također, kod nas postoji i zabrinutost zbog toga koliko je naša država spremna nositi se s problemom dolaska većeg broja migranata i kako će to utjecati na odnose unutar nje, kako će to utjecati na naš način života i koliko će to ugroziti ionako jadnu socijalnu situaciju u ovoj siromašnoj zemlji. Posebno zabrinjava to što se istovremeno i kod nas događa egzodus, odlaze tisuće izbjeglica, naših građana, posebno mladih, na što nitko ozbiljno ne reagira. Po svemu izgleda da BH politiku sve to ni najmanje ne zabrinjava.
Ovo je izuzetno složena i slojevita pojava koja bi zahtijevala previše vremena i prostora za potpuno elaboriranje, o njoj su mnogi pokušali reći nešto i pojasniti situaciju, ali nitko nije ponudio pouzdane informacije, konkretne odgovore, planove i rješenja. Tako i u ovom tekstu neće biti ponuđeni konačni odgovori, nego će se razmotriti neke dileme i različiti aspekti, otvorena moralna i druga pitanja i razmotriti moguća rješenja. Treba naglasiti da pri tome krećemo od sljedećih postulata: (1) grijeh je ne pomoći potrebitima, (2) grijeh je svojom lakomislenošću i nerazboritošću ugroziti sebe a još više bližnje, (3) grijeh je ne suprotstavit se zlu i (4) ovo je dugotrajna kriza koja neće završiti samo jednim valom migranata.
Nitko ne može ostati imun na prizore jadnih, nesretnih ljudi, na prizore uplakane djece u naručju očajnih majki (ili očeva, što je možda još potresnije) koje nam mediji svakodnevno plasiraju. To su najčešće slike koje vidimo i koje izazivaju istinski poriv da im se treba i mora pomoći. No, s druge strane, kad malo pažljivije pogledamo te slike u totalu, vidimo da su djeca samo u prvim redovima te mase ljudi. Većinu, u stvari, čine vojno i radno sposobni muškarci u punoj snazi. Čudno, starih ljudi (pod tim mislimo i na žene i na muškarce) uopće nema. Prisjetimo se nebrojnih izbjegličkih kolona u nesretnom ratu na ovim prostorima. Ogromnu većinu izbjeglica su činile žene s djecom i stari ljudi. Vojno sposobne muškarce gotovo niste mogli vidjeti.
Neki s naših prostora kažu da imamo obvezu pomoći i stoga što su ljudi s tih prostora nama pomagali tijekom ratova koji su se vodili na ovim prostorima. Neki se čak vraćaju na drugi svjetski rat i kažu da su i oni pomagali nama kada je na području Sinaja i Egipta prihvaćeno nekoliko desetina tisuća izbjeglih s naših prostora (logor El Shatt i slični). Činjenica je da Arapi i Egipćani nisu imali ništa s tim, niti ih se tada što pitalo. Tu su vladali Englezi i to je samo jedna od njihovih mnogobrojnih imperijalističkih igranki. Naime, u Egiptu je u to vrijeme boravio formalni jugoslavenski kralj i Englezi su mu „pribavili“ nešto podanika, da čovjek ima čime vladati kad već nema zemlju. Što se tiče Domovinskog rata, jasno je da su Arapi (muslimani) pomagali samo jednu stranu u sukobu. To i nije toliko zlo, ali u „pomoć“ spada i uvoz muslimanskih ekstremista i fundamentalizma. To, tada posijano sjeme, daje svoje plodove sada, u izvozu boraca koji odlaze boriti se za ISIL.
Posebno je pitanje zašto bi sve zemlje trebale ravnomjerno prihvatiti migrante temeljem „objektivnih“ kriterija – broja stanovnika i ekonomske moći. Nismo svi isto krivi za katastrofu koja se događa! Ne možemo se uspoređivati sa zemljama koje su imale svoje kolonije u Africi, bliskom i Srednjem istoku, koje su te kolonije stoljećima pljačkali i izrabljivali i na tome stekli svoje bogatstvo, koje su posijale sjeme zla u tim kolonijama i potreban je samo mali poticaj pa da to sjeme proklija i rezultira sukobima i katastrofom (kao što su ti isti, plašimo se, posijali sjeme zla i u Bosni i Hercegovini svojom formulom tri u dva). Ne možemo se uspoređivati sa zemljama koje su u nekakvim arapskim proljećima i pustinjskim olujama pod izlikama prijetnji od nepostojećeg oružja masovnog uništenja i lažne demokratizacije razvalili funkcionalne države, izazvali stradanja i pogibiju stotina tisuća nevinih ljudi, a na razvalinama tih država su instalirane mafijaške organizacija kao što je ISIL i slični. Te države nisu srušene zato što su bile nedemokratske, nego zato što su imale samostalnu politiku i nisu bile slijepi poslušnici. Demokracija, ljudska prava, vjerske slobode i prava žena u tim državama su bile na značajno višoj razini nego u zemljama saveznicama (poslušnicima) koje do danas nitko nije dirao niti prozivao. Stvarni razlog tih intervencija „zapadnih demokracija“ je u bio stvaranje prostora za njihove moćne kompanije za eksploataciju nafte i drugih bogatstava, a neizravna posljedica je ovaj egzodus i izbjeglička kriza. Sada to stiže na naplatu i trebali bi svi isto platiti?
Jedno od najintrigantnijih pitanja je zašto (pre)bogate arapske zemlje zaljeva odbijaju primiti izbjeglice? Te zemlje koje se diče svojim merhametlukom (samilost, milosrđe) imaju napretek i novca i prostora, do njih je izbjeglicama lakše i jednostavnije doći, ali one ne žele svoju braću po krvi i vjeri. I što je najčudnije, nitko (mediji!) ih i ne okrivljuju za to, čak im traže opravdanja. Kriv je Orban, Europa, EU, svi samo ne oni. UN proziva EU da mora prihvatiti izbjeglice bez ograničenja ali ne nameće takvu obvezu Saudijskoj Arabiji, Kuvajtu, Bahreinu, Emiratima, Kataru (ah da, njima je FIFA darovala svjetsko prvenstvo pa su zabavljeni time, nemaju vremena za izbjeglice), … Neki kažu da je formalni razlog to što izbjeglice nemaju vizu za te zemlje. Vjerojatno migranti imaju bezvizni režim s Grčkom, Makedonijom, Srbijom, Mađarskom, EU pa idu tamo!? Neki svjetski komentatori kažu da je glavni razlog to što su te zemlje islamizirane a Europa nije, pa one sponzoriraju putovanje muslimanskih izbjeglica u Europu.
Kakva ulogu ima EU? Ohrabruje li ovaj egzodus? Čini se da pomaže krijumčare i trgovce ljudima? Krijumčarima je dovoljno da nagovore te jadnike da sjednu u kakav trošni brod te da ih otisnu s afričke ili azijske obali. I naravno, uzmu novac za to, a ostalo će obaviti brodovi iz EU, prihvatiti stradalnike i prevesti ih na sigurno. Znači, najveći dio posla za krijumčare ustvari obavi EU. Kad bi se stvorila tampon zona i vraćali brodovi s migrantima nazad, to bi obeshrabrilo migrante ali i umanjilo profit krijumčara. Pokvarili bi im unosan biznis. Bolje bi bilo da sredstva koja EU i drugi troše na ovaj način i zbrinjavanje migranata ulože u izgradnju i održavanje izbjegličkih naselja dostojnih čovjeka u sigurnim zonama Bliskog istoka i Afrike.
Ne vidi se kraj ovoj seobi naroda. Sadašnjim svojim djelovanjem Europa ohrabruje i poziva nove i nove migrante, posebno Sirijce. Na ovaj način se daju signali da se ne treba suprotstaviti ISIL-u i sličnim zlima. Lakše je otići u Europu nego se boriti. I što kad svi pobjegnu i isprazni se Sirija? Hoće li biti na redu bježanje iz Libanona, pa Turske, Grčke, Makedonije, …? Zašto se ti vojno sposobni ljudi ne suprotstave zlu, dokle bježati, dezertirati? Zlo se može pobijediti jedino ako mu se hrabro suprotstavi. To bi trebala biti glavna uloga „zapadnih demokracija“, uništavanje tog zla u korijenu a ne poigravanje s njim. To i pomoć u rješavanju ekonomskih kriza na ugroženim područjima.
Pored strepnje da je veliki dio migranata u stvari spavači ISIL-a, zabrinutost izaziva i pitanje volje i želje migranata da se integriraju u europsko društvo. Sve dostupne informacije i signali ne daju ni najmanje nade u takvo što. Tome osjećaju pridonosi i snimak kada migranti odbijaju pakete s oznakama crvenog križa ili informacija da su s broda u Sredozemno more bačeni malobrojne izbjeglice kršćani. Hoće li, pored prijetnji sigurnosti zbog prikrivenih terorista i možebitnih epidemija, donijeti i svoje sektaške, sunitsko-šitske sukobe?
Još jedna stvar čudi. Izgleda da je migracija pokrenuta gotovo istovremeno, sa svih strana iz cijelog islamskog svijeta. Iz Azije, od Bliskog istoka do Afganistana i Pakistana, ali i iz Afrike. Izbjeglice su u ogromnom postotku muslimani. To ne čudi kad se radi o migrantima iz Azije, ali i iz Afrike su uglavnom muslimani, kako sa sjevera tako i iz subsaharske regije. Zar ne postoje sukobi i krize i u drugim područjima a ne samo tamo gdje većinski žive muslimani? I ranije su postojale krize i ratovi ali nikad nije došlo do ovako istovremene i masovne migracije.
Vraćamo se na početak i pitanje radi li se o smišljenoj invaziji na Europu ili o stvarnim izbjeglicama koji nemaju nikakvo drugo rješenje? Odgovor je vjerojatno negdje između. Vjerojatno je tu većina jadnih, stradalih ljudi koji zaslužuju svaku pomoć. I treba im pomoći, kako su to prije nekoliko dana pozvali i vjerski vođe u Zagrebu. Ali ne treba zanemariti mogućnost da su ti ljudi izmanipulirani i upućeni u Europu, a gotovo je sigurno da među njima ima značajan broj ljudi čije namjere nisu ni najmanje dobronamjerne niti miroljubive. Europa treba riješiti ovu krizu da ne izgubi sebe, a tu zidovi neće pomoći. Krizu riješiti tamo gdje nastaje, ovako se samo (ne)uspješno saniraju posljedice a uzroci ostaju nedirnuti. Povijest nam govori da su se imperije urušavale zbog gubitka svojih vrijednosti i dekadencije. Citirat ćemo slavnog mađarskog pisca, nobelovca Imru Kertesza koji je preživio holokaust „Europa će uskoro propasti zbog svog dosadašnjeg liberalizma koji se pokazao djetinjastim i samoubilačkim … to uvijek završava na isti način: civilizacija dosegne određeni stupanj zrelosti gdje sama, ne samo da se ne može obraniti, već se nalazi u naizgled neshvatljivoj situaciji u kojoj obožava vlastitog neprijatelja.“
Pored te globalne situacije, posebno zabrinjava mogućnost da i nas zapljusne veliki val migranata, naročito u slučaju da Mađarska učinkovito zatvori svoju granicu. Sreća u nesreći je što bi se vjerojatno taj val samo prelio preko BiH i što bi rijetki poželjeli ostati kada postoji mogućnost odlaska dalje prema EU (možda bi nas čak trebao zabrinuti motiv oni koji požele ovdje ostati). Dolazak migranata bi predstavljalo (pre)veliki logistički, sigurnosni i financijski izazov za ovako siromašnu i nefunkcionalnu državu. Po svim informacijama BiH je potpuno nespremna za prihvat većeg broja migranata. Tek se šturo oglasila Služba za poslove sa strancima, kažu da se spremaju za val migranata u suradnji s Graničnom policijom, te da imamo moderan imigrantski i azilantski centar čiji kapaciteti su oko 450 osoba gdje dan boravka košta 60KM. Znači, prihvat samo tih 450 ljudi bi koštao blizu 10 milijuna KM godišnje.
BH politika i političari, po dobrom starom običaju, uglavnom šute o ovom problemu, uostalom kao i o većini ostalih. Po signalima koji se mogu primijetiti, hrvatski i srpski političari zaziru od dolaska migranata a bošnjački na to gledaju sa simpatijama. Oglasila se tek SDA koja je migrantima poželjela dobrodošlicu (pozvala ih?), a istaknuta članica SDA im je ponudila smještaj u Salakovcu kod Mostara. S druge (srpske) strane izražena je zabrinutost izgradnjom naselja na nekadašnjoj srpskoj zemlji u Federaciji. To, kako kažu, rade nepoznati arapski investitori za nepoznate stanare. Sumnjaju da je to namijenjeno za trajni boravak arapskih migranata.
Situaciju dodatno pogoršava siromaštvo i postojeći egzodus BH stanovništva. Žalosno je što se naši političari ni o ovome ne oglašavaju niti što čine. Po nekim podacima prošle godine je zemlju napustilo 68 000, a ove godine odlazak je još intenzivniji. Posebno zabrinjava odlazak mladih. 67% mladih je nezaposleno a četiri od pet ih želi napustiti zemlju. Tisuće izbjeglica iz BiH hrle ka EU. Bi li dolazak migranata „pospješio“ odlazak naših izbjeglica? Nama nisu potrebni radnici za slabo plaćene poslove kao bogatim zemljama, mogli bi se jedino stvoriti redovi pred kontejnerima. Što je s predizbornim obećanjima, jel' ono netko spomenu 100 000 novih radnih mjesta? Nemoralno je i licemjerno primati tuđe izbjeglice a istovremeno stvarati vlastite ne osiguravajući im osnovne uvjete za pristojan život. Prioritet naše politike bi trebalo biti osigurati dostojanstven život našim građanima, te osigurati da pusti ne ostanu, na primjer, Livno, Kneževo, Kladanj, … a tek potom brinuti za strane državljane i za to da ne ostanu prazni Hamah ili Idleb.
Na kraju, ako već treba primiti migrante, treba se voditi gore spomenutim „objektivnim“ kriterijima. Pa ako moćne SAD kažu da će dogodine primiti između 5000 i 8000 migranata iz Sirije, BiH bi trebala učiniti isto, a u skladu s kriterijima. Kako SAD ima oko 80 puta više stanovnika i nekih 5,5 veći BDP/stanovniku (podaci MMF), BiH bi trebala primiti između 11,36 i 18,18 migranata. Ali BiH može barem 50% bolje od SAD, pa bi trebali primiti između 17 i 28 ljudi.

HKZ Troplet

- 13:33 - Pitaj i predlazi (9) - Isprintaj ako zelis - #

03.09.2015., četvrtak

Che Guevara

Ernesto je još uvijek u Senegalu. Ne bi ste ga ni vidjeli ?

- 15:09 - Pitaj i predlazi (0) - Isprintaj ako zelis - #

01.09.2015., utorak

Goree

Otok Gore mjesto polaska brojnih crnih robova u lancima transportiranih čamcima prema Americi,- Senegal

- 22:40 - Pitaj i predlazi (10) - Isprintaj ako zelis - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	rujan, 2015					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30

Ožujak 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (1)
Studeni 2018 (10)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Studeni 2017 (1)
Rujan 2015 (4)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (1)
Veljača 2015 (3)
Prosinac 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (3)
Ožujak 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Listopad 2013 (5)
Rujan 2013 (11)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (9)
Lipanj 2013 (18)
Svibanj 2013 (12)
Rujan 2012 (1)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (1)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Siječanj 2008 (3)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (2)
Veljača 2007 (1)
Studeni 2006 (1)
Svibanj 2006 (1)
Ožujak 2006 (3)
Veljača 2006 (2)
Siječanj 2006 (19)
Prosinac 2005 (2)
Studeni 2005 (4)
Listopad 2005 (5)
Rujan 2005 (4)
Kolovoz 2005 (1)
Srpanj 2005 (1)
Lipanj 2005 (9)
Svibanj 2005 (8)
Travanj 2005 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Ovo pisanje BLOGA mi se cinilo zabavno i vrijeme koje sam trošio ovdje činilo mi se kao korisno utrošeno.
Ovaj blog je od 2004 godine
Bio je Afrika dok sam bio dolje, i dalje je Afrika iako već dugo nisam tamo, al nadam se da ću nekada ponovno biti
NA PITANJA I KOMENTARE POKUŠAVAM ODGOVORITI KOLIKO MOGU, A INAČE SU TO I BILE GLAVNE TEME POSTOVA, A SADA SE TO MALO PROMJENILO OD KADA NISAM TAKO ČESTO OVDJE IZBACIM NEŠTO KADA BUDE SLOBODNOG VREMENA I NEŠTO ŠTO BIH PODJELIO SA DRAGIM LJUDIMA

Evo zahvljujući Modrini neba sada imam i glazbu u pozadini. Ovo će meni biti razlog više da navratim ovdje, za vas ne znam.

Žao mi je obrisati ovaj blog no moram sve vas koji dodjete ovdje bar informirati da sam se već odavno vratio iz Afrike. Možda se netko nanovo susretne sa mojom Afrikom gdje sam fotografijama i doživljajima iz Eritreje i Etiopije u kojoj sam proveo godinu dana pokušao približiti vam sve ono što sam vidjeo tamo. Svi oni koji su me ranije čitali i možda se vratite ponovno ovdje volio bih da ostavite traga da ste bili opet tu. Svako dobro svima.