Make a wish, take a chance, make a change and break away...

Svijetlost svijeća obasjava prozore, ali još uvijek je mrak.
Baršunast glas i zvuk gitare šire se kroz zadimljen prostor.
Sama, ali sretna.
Možda je tako i bolje.

Polako me savladava umor, ali ti mi daješ novu snagu.
Želim biti poput tebe. Želim pjevati poput tebe.
Želim opčiniti nekoga kao što si ti opčinila mene.

San Francisco, grad tvojih snova...

Fali mi narcisoidnosti.
Fali mi osmijeh i fali mi gitara.
Fale mi godine i fali mi trud.
Mogu nadomjestiti ono što nemam, ali nikada neću biti poput tebe...

Kažeš mi da budem svoja i ne pokušavam promijeniti ono što imam, već to samo usavršavati.
Ja te slušam i pitam se kako to da si još uvijek ovdje,
na barskoj stolici u sobi punoj dima, a s dijamantom u ruci.

Pričaš mi o svojim snovima i kako ih nisi ostvarila.
Ne još.
Pričaš mi kako ćeš krenuti jednoga dana, možda već sutra, kada se odlučiš žrtvovati za svoje snove.
Put nam je svima jednak, ali svatko izlazi na svojoj stanici.

Želim probati.
Želim dio tebe, želim dio tog života.
Ne treba mi sjaj i blještavilo.
Meni je dosta samo jedna barska stolica.
Samo vaš osmjeh meni je dovoljna nagrada.

I na putu za San Francisco ja još uvijek pjevam svoju pjesmu...

Image Hosted by ImageShack.us

  • 24.10.2006. ,12:38 || komentari (19) ||on/off ||isprintaj


  • Jedina moja tebi sviram ja, jedina moja tebi pjevam ja...

    I lijepo je to, s vremena na vrijeme
    Ponese te neka euforija i zvukovi gitara iz zvučnika.
    I ni ne razmišljaš, niti ne želiš...gubiš se u masi i sretan si zbog toga
    ma koliko se mi željeli izdvajati i biti svoji inače,
    danas smo svi jedno.

    I uhvatila bih te za ruku, ali ipak nemam te hrabrosti.
    Bojim se odbijanja, istina, ali ustvari, ne znam želim li to...

    I trčale smo po rosnoj travi kroz noć,
    a puni mjesec promatrao je nas dvije obasjane njegovom svjetlošću.
    I ulice su bile prazne, a glazba je dopirala iz daljine.

    I ispijena srećom, nisam mogla sklopiti oči.
    U glavi mi se vrtio film, presavršen da bi ga itko ikada mogao snimiti.
    Tamo sam bila ja, i bio si ti, ali bilo je to daleko od realnosti.
    Ti bio si uz mene i pjevao mi stihove, onako potiho, da te samo ja mogu čuti.

    Jedina moja tebi sviram ja, jedina moja tebi pjevam ja...


    I bilo je presavršeno da bi bilo istinito, ali ja se opet nadam...
    I znam da vjerojatno nisi takav kakvim te zamišljam, jer da jesi, onda bio bi savršen.
    Savršenstvo ne postoji.
    Znači li to i da ti ne postojiš?

    Tražila sam te među stotinama sličnih lica.
    Naposlijetku sam te i ugledala, ali čini se da ti mene nisi.
    Nisi večeras, ali jesi jučer...barem mislim...
    Moje samopouzdanje prenisko je da bi vjerovala onome što vidim,
    ako su na obzorju ma barem slabašni traci onoga što bi moglo biti sunce.

    Ne želim se pretvarati da sam ono što ti treba,
    želim da me voliš ovakvu kakva jesam.
    Jedno su želje, a drugo mogućnosti.
    Ali opet...kažu da sve je moguće.

    Možda jednog dana i ja poletim iznad plave pučine poput Dedala i Ikara,
    a ti ćeš biti onaj koji će me spustiti na zemlju prije nego odem preblizu suncu.
    I zagrlit ćeš me i bit će kao u mojim snovima dok mi tiho pjevušiš na uho

    Jedina moja tebi sviram ja, jedina moja tebi pjevam ja...


    Image Hosted by ImageShack.us


  • 10.10.2006. ,09:28 || komentari (20) ||on/off ||isprintaj

  • << Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

    Creative Commons License
    Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

    Dnevnik.hr
    Gol.hr
    Zadovoljna.hr
    Novaplus.hr
    NovaTV.hr
    DomaTV.hr
    Mojamini.tv

    Postovi|

    Dnevnik.hr
    Gol.hr
    Zadovoljna.hr
    Novaplus.hr
    NovaTV.hr
    DomaTV.hr
    Mojamini.tv

    Ne traži smisao... nema ga...| Klikni tu i tamo...| Stripped| Lagano umire onaj koji....| Zahvale
         
         
         
         
         
       

    Samo - za - por-emećene