25.11.2006., subota
One mali stvari što navuku osmijeh na lice
|
Nakon šest mjeseci dogovaranja, sms poruka i slučajnih susreta napokon smo se Goran i ja uspjeli dogovoriti da bi bilo dobro da mi više donese tu knjigu. Na nekoj od književnih večeri u SC-u mi se Goran javio jer je već i prije nešto komentirao na blogu, a vezano za Mehmeda Begića, meni jednog od najdražih modernih pjesnika. Kako ja pokoju Mešinu pjesmu svako malo stavim na blog, a "Budala" vječno stoji u boxu desno, kaže on tako da poznaje Mešu, da će se uskoro vidjeti s njim u Splitu, pa će mi nabaviti Mešinu novu knjigu. I nabavio je, ali eto tek sad smo se uspjeli naći. Goran, knjiga i ja na istom mjestu. Njegove pjesme mi strašno odgovaraju po senzibilitetu, stilu i svemu ostalome. Zapravo me na njega upozorila jedna djevojka koja je čitala moje pjesme pa napomenula da imamo sličan stil. Ja tada za Begića nisam čuo, ali nakon što sam ga pročitao zaista mi je nekako postao blizak. U knjizi je upisana posveta "U nadi da ćemo se jednom sresti. Meša" Ne brini Mešo, srest ćemo se sigurno jednom. Pa i zapit. Kako već to ide. I napokon sam pročitao "Pjesme iz sobe", pa umjesto bilo kakvog komentara na sve to, evo jedna Mešina, a nakon toga i jedna moja. DOK ŠETAM Najbolji sam u razmišljanju dok hodam kroz prijepodnevni park Ispod sunca koje se hrabro uzdiže djeca se igraju u travi Trava se presijava dok zabrinute mame uzvikuju njihova čudna imena - žigove kojima su ih označile I tako dok hodam kroz park misli su mi brže od ičega što bih mogao napraviti Još uvijek nisam naučio puno toga u riječi pretočiti - ja kome su riječi jedino oružje Mehmed Begić KAO JEDAN PJESNIK DRUGOME ...ono naše što nam je poklonjeno uz tvoju pomoć sam izgubio.. M. Begić Budan noću, po tko zna koji put Ponovo upaljeno svjetlo u tri ujutro Znoj težak, nervozan Cigareta, prva, treća, sedma Proklinjem sebe Ponovo čitam Begića Zašto piše o meni? Kada je zavukao ruku u moju glavu Izvukao me, pa stavio na papir ogoljenog? Čuješ li Mešo? Pitam te, gade Ni tebe nisam nikada trebao čitati A možda smo isti Ljubili smo iste djevojke I nikada nismo imali hrabrosti Reći im da nas nisu vrijedne Ni trena, ni riječi Nisu vrijedne I nismo imali hrabrosti Pisali smo im duge pjesme One su bile sretne Netko im je pisao Imale su naše pjesme da ih pokazuju drugima Da se hvale koliko su vrijedne Imaju svoje stihove Stihovi su dovoljni Pjesnici su previše |
- 21:52 - Komentari (6) - Isprintaj - #
24.11.2006., petak
In Love...
|
Lijepo... |
- 09:19 - Komentari (4) - Isprintaj - #
21.11.2006., utorak
Danas sam hodao polako
|
Uz kavu sam razmišljao Čemu žurba i strka Pa sam krenuo polako Sa slušalicama na ušima. Zagledao ljudima u novine Preko ramena Ignorirajući bonton. Hodao sam s noge na nogu Kako već hodaju ljudi Koji nikamo ne žure. Bacao oči po izlozima Našao hlače Povoljno na sniženju. Onda sam sjeo na klupicu Zapalio cigaretu i gledao ih kako žure. Zagledani u beton Bojeći se valjda Da ih ne presretne netko. Bojeći se valjda Da ih ne uoči svijet I uzburka im život. Hodao sam danas polako Jer nije cilj taj koji je vrijedan Putovanje je ono zbog cega se isplati krenuti. Kada sam došao do cilja Zgrada je bila tamo I ljudi su bili tamo Računala i telefoni A ja sam zadovoljno Sjeo za stol. Danas sam gledao jutro. |
- 09:34 - Komentari (6) - Isprintaj - #
19.11.2006., nedjelja
nastavimo sa upoznavanjem poezije i mojih losih fotografija
 NAS DVOJE Nas smo dvoje tiho, zaboravljeno groblje, U nama mrtva ljubav spava. Tišinu, gdje vječnost među trošnim križevima drijema, katkada samo samotna ptica narušava. Zacvrkuće, strese se otprhne . . . k'o da od nas neka strava bije. I ponovo na davne uspomene težak mir se slegne i na dva smo groba nalik, k'o i prije. Ah, nekad bijasmo nemirne proljetne grane: u zagrljaj drhtav svoje lišće slagasmo. Nekad sebe u nama smo strasno tražili, sad odavno već jedno za drugim ne tragamo. Svaki za se hodamo ovim neveselim svijetom i ni teški ni laki nisu nam sni. Tako ćemo koračat' do kraja puta, ti ne više ja, ja ne više ti. Ivan Minatti |
- 21:54 - Komentari (4) - Isprintaj - #
12.11.2006., nedjelja
Oblaci
 Oblaci Oblaci nebeski, vječiti putnici! Ko đerdan bisera preko plavih stepa jurite vi, kao i ja, prognanici u tu zemlju južnu sa sjevera lijepa. Tko li vas to goni: Odluka sudbine? Il zavist potajna? Il glas zlobe žive? Il ne podnosite zločina težine? Ili prijatelja laži zajedljive? Ne! Vama dodija žeđ tih njiva gladnih... Strasti i stradanja — tuđa su vam ona! Vi, vječito slobodni i vjecito hladni, nemate domaje, nemate progona. Mihail Jurjevič Ljermontov (prijevod: G. Vitez) |
- 21:16 - Komentari (6) - Isprintaj - #
08.11.2006., srijeda
Ponekad poželim
 Urliknuti glasno Pokazati srednji prst Ubaciti u sebe Nešto promila Stisnuti gas Opsovati gadno Krenuti u vožnju Svima reći Nabijem vas na kurac I stati samo Kad kazaljka za benzin Opasno zatreperi U crvenom |
- 21:28 - Komentari (9) - Isprintaj - #
04.11.2006., subota
Još jedno jutro, petak, 06:30...
 Jutro i prašina Stiglo je još jedno važno jutro. Veliko je. Ogromno. Stiglo je uz pratnju muzike. Lagane. Tihe. Skidam prašinu sa tvog lica i želim da na mom ostane. Tako je lakše. Prašina i daljine, komadići mene. Mehmed Begić |
- 14:23 - Komentari (7) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
 Uglavnom pijani pogledi uokolo. WARNING!!! Na ovom blogu se dosta psuje pa kome smeta neka ne ulazi.  daywalker01@net.hr daywalker01@gmail.com ICQ: 173013619 BUDALA gledaj negdje iza tebe još uvijek nepomičan bez sumnje u ishod na istom mjestu tamo gdje si me ostavila stojim Mehmed Begić Akcija udruge "Darujmo osmijeh" - uključite se i vi
Tu rado svratim sa pivom i cigaretom u ruci
ElfBitch ;) Maslačak Plodovi zemlje Anderlog pis - crt - karanje od branka SadisticoShy Zrinsko pismo Ptica Trkachica oFF The RoaD HAL: UI Little buddha A, konjine... Tramtincica koji Akrap Annie de Meni (kaj je njoj u glavi?) Neobično stvorenje - Legolina Pjesnikinja Erocki poeta i proza(i)k Mukte Uzorak Šampona Žemski blogerski Šekspir (fonetski) Nenya Nježna duša Čudan tip, jebeno piše Malena, slatka, blesava Plavusha Song of the month: Beautiful reward - Bruce Springsteen Well I sought gold and diamond rings My own drug to ease the pain that living brings Walked from the mountain to the valley floor Searching for my beautiful reward Searching for my beautiful reward From a house on a hill a sacred light shines I walk through these rooms but none of them are mine Down empty hallways I went from door to door Searching for my beautiful reward Searching for my beautiful reward Well your hair shone in the sun I was so high I was the lucky one Then I came crashing down like a drunk on a barroom floor Searching for my beautiful reward Searching for my beautiful reward Tonight I can feel the cold wind at my back I'm flyin' high over gray fields my feathers long and black Down along the river's silent edge I soar Searching for my beautiful reward Searching for my beautiful reward |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||