Neki to vole vruće!

The dream must stay alive…
Look into the future, what do you see?
I really need to know, is there a place for me?
Tell me where do we go from here
take me as you find me, for what I am
and when I make mistakes, please understand
and as long as I know you’re near
there is nothing for me to fear
out of the darkness, a light shines
burning through the coldest night
and we can find a way
(together we’ll make it)
with every step we take
(moving closer together)
if we’re gonna survive
the dream must stay alive
baby you will hold me when I’m afraid
see me through the danger,
till the break of day
if there’s love, there’s a chance for me
just believe in yourself
you’ll see…

Prijevod!

San mora živjeti i dalje…
Pogledaj u budućnost, što vidiš?
Doista moram znati postoji li mjesto i za mene?
reci mi kamo idemo
prihvati me takvu kakva jesam
i kad griješim, molim te shvati me
dok god znam da si pokraj mene,
ničega se ne moram bojati
negdje iz mraka dopire svjetlo,
probija se kroz najhladniju noć
i mi možemo pronaći put
(zajedno ćemo uspjeti)
svakim sljedećim korakom
(bliže smo jedni drugima)
ako ćemo preživjeti,
san mora živjeti i dalje
dušo, zagrli me kad se bojim
zaštiti me od opasnosti,
dok ne svane dan
ako postoji ljubav i za mene ima prilike
samo vjeruj u sebe
i vidjet ćeš…

Naime, ponovno je počelo (tek se lagano zagrijava, ali je ipak počelo)… i ne mogu vam opisati kako se tome veselim. Jer htjele vi to priznati ili ne, jedino je nogomet ono što sve stvari može baciti na stranu, barem na devedeset minuta s petnaest minutnom opskrbnom pauzom. Svaki normalan dečko velik dio svog slobodnog vremena provede opsjednut nogometom. Bilo da se radi o odlasku na stadion, o gledanju utakmice na TV-u, komentiranju sinoćnjeg susreta s prijateljima ili gutanja novinskih članaka – jedna se stvar uvijek ponavlja, a to je da se svaki Hrvat stavlja u ulogu trenera.
I sada bi kao tu trebalo doći na red pitanje di su tu cure…
Uistinu sorry, ali nigdje. Barem ne u onih 45 min + 15 min + 45 min. Ne znam zbog čega je to tako, ali gledanje utakmice u ženskom društvu svodi se na sasvim nešto drugo od onoga što bi nogomet trebao biti. Što je najgore postoje cure koje su zaluđene nogometom, ali ni one baš ne prolaze. Najvjerojatnije nam je nekako neugodno saznanje da ONA može znati koliko i mi, a sve me strah napisati i više… ma ne, ne može više. Nikako više.
Ali, jako cjenimo žensko znanje iz nogometa. Ono je vrlo važno jer je nogomet neka nit vezilja između onog umjetničkog u nama muškima i onog avanturističkog u ljepšeg nam spola. Da umjetničkog…uopće ne obraćam pažnju na objede da u nogometu nema umjetnosti…itekako je ima. Pjesma, potezi, ekstaza, obrat, duboka žalost, opet radost… ma dajte ne trkeljajte – pa naravno da je umjetnost!
Moglo bi se o tome danima i danima…ali mislim da je dosta za danas!