Osobe za koje ne znamo a tu su.

srijeda, 16.02.2011.

Svaki dan koristim javni gradski prijevoz.
Dali si zamislio kada se taj vozač morao ustat, doći do garaže, preuzet vozilo i krenut na liniju.
Kontrolirat i prodavat karte, pazit u prometu, pazit da stignu na vrijeme na polazak.
Ako je relacija kratka rade ih i po 20 kruga.
Jedna te ista relacija, samo su puntnici drugačiji i u svojim mislima.
Posao vozača je težak posao jer se susreče sa svakakvim putnicima. Koji puta dožive i napade bjesnih putnika.
Dali si se koji puta sjetio u uputio zahvalu upravi tvog javnog gradskog poduzeća i zahvalio vozaću što si stigao na posao, u školu, na sastanak ... .
Što te je sačekao na stanici kada si trčao da stigneš.
I oni su ljudi. Imaju svoje potrebe.
Rade sami i sigurno im to dosadi.
Pitanje je za kakvu plaču rade i dali su zadovoljni.
Priča se svašta.
Zato.
Dragi vozaći.
Hvala Vam na vašem trudu.

16.02.2011. u 12:31 • 1 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	veljača, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28

Davorova kolumna

srijeda, 16.02.2011.

Osobe za koje ne znamo a tu su.

Opis bloga