Da se mene pita (al' me se ne pita)

četvrtak, 12.12.2013.

Laž svuda oko nas...

Prije par dana držim ja letak od Hrvatske pošte u rukama, znači letak koji reklamira Hrvatsku poštu i njene usluge. Nekada i nije tako davno, iako izgleda stoljećima iza nas, u poštu bi se donosila pisma, razglednice, paketići koji bi se poslali nekome tamo, nekoj rodbini ili šta ja znam...
Danas je pošta izgubila svoju svrhu, došlo neko novo moderno doba... ( o tome u sljedećem postu )

Sada se osvrćem na marketing, zapravo laži oko nas, pošta mi je nažalost poslužila kao primjer samo zbog tog jednog letka.

Znači.. držim u rukama letak, s raznoraznim ponudama knjiga, satova, igračaka... Sve kao najbolje ponude, ne zaboravite da pričam o pošti, ne od nekom darovnom dućanu...

I na kraju letka, evo dio koji i ima veze sa poštom, radi se o plaćanju računa...
Između svih tih reklama naišla je i reklama za plaćanje računa, uz sve pozitivne strane plaćanja naših računa preko pošte dolazi i sljedeće što mi je nekako baš zapelo za oko: ''ZA MNOGE RAČUNE BEZ NAKNADE, NAJBRŽE...''

Da se osvrnem na ovo prvo koje se odnosi na plaćanje računa bez naknade s obzirom da sam baš neki dan platila račun u pošti i za takvu uslugu su mi naplatili veću naknadu nego što mi je naplatila npr.FINA, ali ok, nema veze, možda moj račun nije bio među tim mnogim računima, zapravo možda svi oni moji mnogi računi nisu bili među mnogim računima koji se u pošti plaćaju bez naknade...
A sada idem na ovaj dio najbrže za koji nisam shvatila na što se odnosi, jeli možda čekanje u redovima, koje je isto kao i u ostalim institucijama ili pak na najbrže uplate? Zadnji račun koji sam platila u pošti, nakon što sam brojala 5 dana, novac još nije stigao na svoje odredište, sljedeći put platim na FINU, nije im trebalo ni 2 sata, novac je već stigao na odredište... toliko o brzini...

Ostale dobre strane takvog plaćanja u pošti su one koje su zapravo iste u svim institucijama, pa skoro i u Todorića...

Zašto sam ovo napisala, ne radi se o pošti kao pošti već o činjenici da je laganje postala svakodnevnica. Marketing? Što je marketing već jedna velika laž, ljudi su plaćeni da bi lagali, sama sam radila jednu vrstu marketinga, sve vodi tome, što bolje lažeš, bolji si...

Ali nisam kriva ja koja sam to radila i iz čijih usta su izašle laži, nije kriv onaj koji je smislio dobar marketinški koncept prepun laži, ali uvjerljiv, nije kriva pošta koja je izbacila takav letak, nisu krivi oni koji su vas lagali...
Dragi moji krivi ste svi vi koji vjerujete u takve jeftine fore, krivi ste svi vi koji dopuštate da netko radi budale od vas, kriva sam ja koja nisam samo jednom potpisala preplatu sa telekomunikacijskim pružateljem usluga nebi li dobila mobitel za 1 kn, kriva sam ja koja kupujem Coca - Colu na kojoj piše 0,5l gratis i svaki puta kažem: ''još jednom su dodali pola litre vode'', ali opet svaki put je kupujem iznova i iznova...

Vlada, sabor, sve one gore face vas lažu i krivite ih što vam je loše...
Ne, nisu krivi oni, krivi ste vi što im dopuštate i vjerujete u njihove jeftine laži, padate na fore na koje nebi palo ni malo djete...
Oni samo žive kako najbolje umiju i znaju, oni vide ovce s kojima mogu upravljati i oni to koriste, zašto ne?

Život je postao umjeće laganja, samo najbolji prežive...

I dok razmišljate kako mjenjati one koji vas lažu, ono najvažnije ste zaboravili:
''Ako želite nekoga mjenjati, prvo krenite od sebe.''



Oznake: politika, laganje, marketing, život

12.12.2013. u 11:48 • 25 KomentaraPrint#

petak, 08.11.2013.

Dobrodošla vam ja na blog.hr

I tako nakon određenog vremena vraćam se na blog.hr, ali ovaj put u drukčijem izdanju, tj sa totalno drukčijom temom i razlogom koji me uopće potaknuo da se vratim. No, nije važno što je bilo, usredotočimo se na to, zašto sam sada tu?
Inače, nisam nekakav pisac, u školi mi je to bio najmrži dio, nekakvo dugačko piskaranje sastava, zaključaka itd... Ali moja duga jezičina me ponekad natjera da se i raspišem, pa tako... valjda je s godinama došlo to (još uvijek sam mlada da nebi bilo zabune :D )... piskaranje više ne mrzim, ponekad mi posluži i kao ispušni ventil. I evo mene opet na blog.hr, redovito sam koristila facebook kao ispušni ventil, ono kao imam potrebu da kažem svoje mišljenje, koje se možda većini neće sviđati, ali ne zanima me, stisak na status update mene kao da nahrani, a napadi koje redovito dobijem, eh oni me još više hrane, tako ljudi moji, komentari su vam otvoreni, slobodno pišite što vam je na duši (jer to je ono što ću i ja raditi), napadajte me, pohvalite me... ma bilo što, inače sam jako tolerantna osoba koju je teško naljutiti. Možda upravo i u mojoj toleranciji leži bit problema i svih onih koji me redovito napadaju.

Što ću pisati? - Jednostavno sve što mi pada na pamet, teme su beskrajne, okolina i događanja u okolini me često inspiriraju da su mi fb statusi postali premaleni za to. Političke, nepolitičke teme, obični ljudi, poznate face, nevažna i važna događanja... puno je toga, jednom rječju sve se to svodi na život.
Ponekad uhvatim tu potrebu da se raspišem ko što se kokoš raskokodače, pa sad utjehu tražim na blog.hr

Postovi na ovom blogu će biti proizvod mog razmišljanja i pogleda na život, tako nema potrebe da išta pričam o sebi, s vremenom će te me shvatiti i upoznati...

Što još da kažem, nego... dobrodošla vam ja na blog.hr :)


foto:facebook

Oznake: život, razmišljanje

08.11.2013. u 19:51 • 5 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< prosinac, 2013  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Prosinac 2013 (3)
Studeni 2013 (6)

Opis bloga

Razmišljanje jedne pozitivne i nadasve smirene buntovnice koja je uvik u pravu zubo
Inače nisam tvrdoglava, ali ljudi nikako da shvate da ja nikada nisam u krivu, tj. ponovimo još jednom: uvik sam u pravu... hm...valjda mi je to sudbina rolleyes

TEME: Sve što stignem, sve što me inspirira, sve što mi zaokupi pažnju... sretan

Ponekad je bolje da se raspišem na blogu od vrištanja na nekoga dok mu bubnjići ne eksplodiraju i dok ne oderem svoj ljepi glasić zubo



Flag Counter