petak, 12.08.2011.
gledaj svijet kroz šarene naočale
Pitam se ponekad ima li uopće smisla nadati se bilo čemu, i onda shvatim da ima. Oduševim se kad me nešto iznenadi, a nada me drži na životu. Onaj osjećaj kada te prijatelj iznenada nazove nakon što se dugo niste vidjeli i kaže: "Ok, čul sam tvoj glas sad mogu ići dalje.". Onaj neobjašnjivo osjećaj kad shvatiš da postoje ljudi kojima je zaista stalo. Osjećaj koji te u potpunosti ispuni kao osobu iako nisi ni sama sigurna zašto jer je nekim ljudima nebitno. E pa meni je bitno ono kaj je meni bitno. Meni je bitno da uživam s frendovima i da znam ko su mi pravi frendovi kojima mogu vjerovati. Meni je bitno da više prestane Regeneracija gorjeti jer je to dio povijesti mojega grada. Meni je bitno da se moji vrate s mora jer, iako sam ih vidla prekjučer zadnji put kad sam bila kod njih na moru, mi užasno jako fale. Meni je bitno da uživam uz glazbu i uz nju se opustim i plešem i gubim svaki atom snage. Iako to možda ne izgleda najljepše i najprivlačnje ja to volim i ja u tome uživam. To je moj trenutak (više trenutaka, ali mojih) u kojima sam ja JA, onakva kakva zaista jesam i onakva kakva želim biti. Sve ima svoj smisao, i ti i ja i cijeli ovaj svijet. Sve se tako savršeno nesavršeno preklapa i sve na neki čuda način uvijek završi dobro. To su jednostavno činjenice i tak to je. Zato uživaj i bio pesimist ili optimist znaj da na kraju sve završi dobro.
- 07:45 -
