Angel Peace Apocalypse
15.12.2005., četvrtak
CHe GueVarA
 Ernesto Guevara de la Serna rođen je 14. lipnja 1928. u mjestu Rosario, jednom od većih argentinskih gradova, u dobrostojećoj obitelji. Iako je obitelj bila aristokratskog porijekla preferirala je socijalističke ideje. Godine 1947. Ernesto susreće mladu djevojku imenom Berta Gilda Infante, znanu pod imenom Tita. Tita je bila članica argentinske komunističke omladine i njih dvoje će kasnije postati nerazdvojni prijatelji. Zajedno će čitati marksističke tekstove i raspravljati o aktualnim pitanjima. Godine 1948. Ernestu je 20 godina i upisuje se na studij medicine na sveučilištu u Buenos Airesu. Do ožujka položio je sve ispite iz prve godine medicinskog fakulteta, u lipnju polaže sve ispite iz druge godine, a u prosincu sve ispite s treće godine. Dana 1. siječnja 1950. Ernesto kreće na putovanje sjevernim argentinskim provincijama i to na biciklu kojeg je preradio u maleni motor. Tako stiže u San Francisco del Chahar, blizu Córdobe, gdje njegov prijatelj Alberto Granado upravlja centrom za oboljele od lepre. Po povratku s tog putovanja nastavlja studij s velikim interesom za alergije, astmu i lepru. Za vrijeme studija radio je kao bolničar na trgovačkim brodovima argentinske nacionalne trgovačke pomorske tvrtke. Na tim putovanjima obilazi južne obale Argentine, Brazil, Venezuelu i Trinidad. U listopadu odlučuje krenuti na putovanje kroz Latinsku Ameriku, zajedno s Albertom Grandadom na starom Norton motociklu od 500 cc. Na tom putovanju 1. svibnja stiže u Limu. Tu upoznaje doktora Huga Pescea, peruanskog znanstvenika i direktora nacionalnog programa za lepru te istaknutog marksistu. Oni nekoliko noći do ranih jutarnjih sati vode razgovore. Che će te razgovore kasnije istaknuti kao veoma važne u promjeni njegova stava prema životu i društvu. Tada odlučuje vratiti se u Buenos Aires kako bi dovršio studij. Putuje teretnim avionom preko Miamija, gdje dolazi do tehničkih poteškoća što odlaže let za mjesec dana. Kako bi preživio radi kao konobar i perač posuđa u jednom baru. U redovnoj proceduri provjere stranaca ispituje ga policija te ga pitaju da li su njegovi roditelji komunisti. Vraća se u Buenos Aires 31. kolovoza. a studij završava početkom 1953. godine. Nakon liječničkog pregleda za novačanje u vojsku proglašen je nesposobnim. Potom odlazi u Boliviju, da bi se nakon promjene nekoliko zemalja skrasio u Gvatemali. Dana 7. srpnja ponovo odlazi na proputovanje Latinskom Amerikom. S tog putovanja piše svojoj tetki Beatriz: Na slici našeg voljenog druga Staljina zakleo sam se da neću predahnuti prije nego taj kapitalistički oktopus bude uništen. Godine 1954. sudjeluje u borbama protiv gvatemalske vlade, gdje se prijavio u sanitet pobunjenika i naučio svoje prve vojničke vještine. Početkom 1955. godine Che radi kao doktor u bolnici Hospital Central u Mexico Cityu. U lipnju susreće brata Fidela Castra - Raula Castra s kojim će postati prijatelj.  Dana 24. lipnja 1956. meksička policija hapsi Chea zajedno sa njegovim kubanskim prijateljima (među kojima je bio i Fidel Castro), a 3. srpnja novinska agencija UPI objavljuje: Argentinski doktor Guevara biće deportiran u domovinu zbog pretpostavka da je sudjelovao u neuspjeloj zavjeri protiv kubanske vlade Fulgencija Batiste. Bivši meksički predsjednik Lázaro Cárdenas umiješaće se u rad policije kako bi obranio kubanske revolucionare pa su krajem srpnja Che Guevara i braća Castro pušteni na slobodu. Na slobodi su u tajnosti nastavili sa svojim revolucionarnim aktivnostima. Dana 2. prosinca grupa od 82 čovjeka iskrcava se na istočnoj obali Kube kod mjesta Los Cayelos. Međutim njihov dolazak je primjećen i vladine snage kreću u potjeru za njima. Revolucionari se dijele u manje grupe. Dana 5. prosinca kod mjesta Alegría del Pino Che upada u zasjedu, biva ranjen u vrat ali uz pomoć suboraca uspijeva pobjeći u polja šećerne trske, da bi 21. prosinca Cheova grupa stigla na plantažu kave gdje ih je Fidel već čekao nekoliko dana. U siječnju 1957. napadaju vojarnu u mjestu La Plata. Bila je to prva pobjeda revolucionara. U osvit zore prvog dana nove godine diktator Batista pobjegao je iz zemlje. Nakon pobjede revolucije Che 9. veljače dobiva kubansko državljanstvo. Od srpnja do kolovoza na putu je sa službenom kubanskom delegacijom, prvo u Ujedinjene Arapske Emirate i Egipat, gdje susreće Nassera. Potom odlazi u Indiju, Tajland, Japan, Indoneziju i Pakistan. Povodom incidenta u Zaljevu svinja kada su izbjegli Kubanci uz pomoć Amerikanac pokušali srušiti vlast na Kubi izjavljuje: Mi imamo sastanak s poviješću i jednostavno si ne možemo dopustiti da budemo uplašeni! Moramo zadržati entuzijazam s kojim smo krenuli u borbu. Moramo graditi tvornice s lijevom rukom, u desnoj ruci držati pušku, a s obje noge zgaziti crve.  Nakon ubojstva kongoanskog predsjednika Lumubme i dolaska na vlast diktatora Čombe Che u Generalnoj skupštini Ujedinjenih Naroda u New Yorku izjavljuje: Svi slobodni ljudi svijeta moraju biti spremni na osvetu za kongoanski zločin. Godine 1965. Che odlazi u Kongo s grupom kubanskih suboraca kako bi sudjelovao u tamošnjim borbama. Godinu dana kasnije (1966.) Che u najvećoj tajnosti putuje u Havanu gdje se priprema za novu misiju u Boliviji. Preko Moskve, Praga, Beča i Brazila Che stiže u Boliviju 3. studenog. Međutim 8. listopada 1967. kod sela La Higuera Chea i njegova dva suborca zarobila je bolivijska vojska. Na mjesto gdje su zarobljeni uskoro dolazi pukovnik bolivijske vojske, Kubanac koji radi za CIA-u. On sprovodi zapovijed s više instance i na licu mjesta ubija Chea i njegove suborce Willya Cubu i Juana Pabla Changa. Bolivijski vojnik je izvršio naređenje, ali nije mogao gledati dok je pucao u njih. Nakon Cheove smrti vodeći svjetski listovi ponudili su 125.000 američkih dolara za njegov dnevnik. Dana 1. srpnja 1968. dnevnik je objavljen na Kubi i distribuiran je besplatno. Sadržaj dnevnika izazvao je međunarodni skandal zbog načina na koji su bolivijska vojska i Amerikanci tretirali ratne zarobljenike. Zbog svoje tragične smrti Che je postao uzor mnogim mladima posebice 1960.-ih i 1970.-ih godina XX. stoljeća. Erneto Guevara de la Serna, ili kraće - Che, autor je i dvije knjige: Gerilsko ratovanje (1960.) i Epizode iz revolucionarnog rata (1963.). |
Prohujalo s vihorom!!!!!!!
 |
11.12.2005., nedjelja
Gluposti koje su izrekle il napisale neke osobe
|
Neka bude 6. Ne znam mogu li pojesti 8. Dan Osinski, upitan na koliko kriški želi da mu razrežu pizzu Ubio bi za Nobelovu nagradu za mir. mirotvorac Imam vlastita čvrsta stajališta, ali ne slažem se uvijek s njima. George Bush Ovdje popravoljamo sve što ne radi ili je strgano. Molimo kucajte jer zvono ne radi. Natpis na dučanu Ne koristiti dok spavate. Upute na sušilu za kosu Nevjerojatno, ali na usporenoj se snimci činilo da se lopta u zraku čak duže zadržala. David Acfield Računala su beskorisna, samo mogu dati odgovore. P. Picasso Kako složiti dječju hodalicu? Prvo, izvadite dijete. nepoznati proizvodač Većina laži o plavušama su netočne. naslov Cincinnati Times-Star Ako je Barbie toliko popularna, zašto moramo kupovati njezine prijatelje? netko pametan Genijalaca nema u nogometu. Genijalci su likovi kao što je bio Norman Einstein. Joe Theisman, sportski komentator Kad govorimo o životinjama, oženio se za svoju ženu, Suzanne, kad je bio na fakultetu. Mike Leavitt, guverner Utaha o senatoru Larryju Craigu Slonovi, ostanite u svojim automobilima! natpis u safari parku Ambicioznost je jadan izgovor za one koji nemaju dovoljno smisla za lijenost. natpis na vratima škole Ne stavljajte ruku u ventilator dok ventilator još radi. natpis upozorenja |
09.12.2005., petak
 Green Day je napravio veliki korak u svojoj karijeri i zaokupio 'neke nove klince'. Nakon par godišnjeg zatišja s nekim većim hitovima i udarnim albumima, legendarni album "Dookie" iz 1994. godine dobio je svog mlađeg brata koji će ga naslijediti u svemu, osim vjerojatno u tematici i veselju. Veliki uspjeh zadnjeg albuma "American Idiot", par velikih i uspješnih hitova logično su za sobom povukli izdavanje još nekakvog CD-a. Bilo kakvog. No, na sreću nisu se odlučili za još jedan isprazni 'best of' već su odsvirali i snimili jako dobar live album nazvan "Bullet In A Bible", te ga izdali u obliku CD/DVD izdanja. Istina, bilo je teško 16 godina karijere ugurati u 2 sata koncerta, pa su se orijentirali na publiku koja ih je pratila na zadnjoj turneji.  Htio to netko ili ne, među 65 000 ljudi, koji su se s njima veselili na snimljenom koncertu negdje u Engleskoj, velika većina na pjesme tipa: "Longview" ili "Brain Stew" skače s izrazom lica "Koja je to stvar?". Ali zato je početak koncerta nagruvan pjesmama "Holiday", "Jesus Of Suburbia", "Are We The Waiting" i "St. Jimmy" redom s "American Idiot" albuma donio oduševljenje i zborno pjevanje cijelih tribina i 'plesnog podija'. Veliki stage, puno ljudi, puno kamera, bogata rasvjeta, odličan zvuk, puno novca. Možda je to najbolji način da se opiše dostignuće ovih veselih punkera koji prije desetak godina nisu mogli ni sanjati da će jednog dana napraviti najveći koncert u povijesti punk-rock glazbe. Sigurno je da će ih većina izbaciti iz te skupine upravo zbog velike uspješnosti i medijske eksponiranosti u zadnjih godinu dana, ali nitko im neće moći oduzeti osjećaj koji imaju sada, kada su se, kako sami kažu, napokon izvukli iz vlastitih rešetaka koje im je postavio ultra uspješni "Dookie". Pjesme su im sporije, a u tekstovima su se na veliko okomili na američki način upravljanja svijetom, na predsjednika Busha, na političare općenito i na rat. Učinili su stvar koju se većina nije usudila, jer su se nakon napada na New York zabranjivale pjesme koje su i najmanje podsjećale na anti-amerikanizam, pa su baš za inat progovorili o onome što im je na duši. Ovog puta i u živo, zajedno s fanovima. Da stvar ne prođe bez primjedaba, mora se primijetiti da ponavljanje uzvika: "Hey, ho!" pa uzvrat publike: "Hey, ho!" dvadeset puta tijekom cijelog koncerta pokazuje da iako znaju zapaliti atmosferu, još nisu svjesni koliko treba raditi na samom sebi kada se od tebe ne očekuje stvaranje intimne klupske atmosfere, već stvaranje velikog zvučnog i vizualnog spektakla nakon kojeg će curice vrištati, a dečki zamišljeno planirati kako će jednog dana i oni svirati pred tisućama ljudi. Isto tako, ovakva izdanja u jako nezavidan položaj stavljaju CD, jer je koncert apsolutno isti i na DVD i na CD, uz DVD-ovu mogućnost da vam sve dočara i slikom, te malim intervjuima iza svake pjesme u kojima članovi benda opisuju i svoj novi album i cjelokupno glazbeno putovanje kroz cijelu karijeru. Green Day je odsvirao to onako kako se priliči bendu koji ipak nešto znači u rock glazbi, uvjerljivo i moćno. Vatromet i velika pozornica samo im je pomogla da kombinaciju svojih novih pjesama i par starih hitova izvedu tako da ih vrijedi pogledati više od 60 000 ljudi. |
POVIJEST BOŽIĆA
 Riječ Božić znači: mali Bog. Poznaju je južni Slaveni, a nemaju je drugi narodi ni jezici. Božić je stoga prvotni naziv djeteta Isusa, a zatim je prenesen i na sam blagdan njegovog rođenja; u nas je kasnije prenesen i na svetačne predmete, npr. peciva i druga jela. Značenje riječi božić kao mali Bog možda je još iz predkršćanskog vremena, a u kršćanstvu poprima ovo značenje: Bog je blagi Bog, dobri Bog, bliski Bog. On je ljudima dostupan, pristupačan. Veliki Bog postao je malo dijete da nas ne prestraši, da nas ne premaši, da nas k sebi privuče i privije. Isus je stoga prisutni i bliski Rođenje Kristovo, crkva Sv. Krševana u Zadru, 13.st. Bog. On stoga svojim primjerom pokazuje ono što će kasnije zatražiti od svojih učenika, nakon što je među njih postavio dijete: Ako ne postanete kao djeca, ne, nećete unići u kraljevstvo Nebesko (Mt 18,3). Tako sam naziv Božić podsjeća da je blagdan Božića evanđeoska škola ljudskosti i čovječnosti. Iz njega struje kasnije uočljive kristovske i kršćanske vrline: pristupačnost, jednostavnost, susretljivost, povjerljivost, malenost. Dan 25. prosinca kršćani su izabrali za dan slavljenja Isusovog rođendana zato da se kršćanskim blagdanom zamijeni velika svečanost starorimska svetkovina Dana rođenja nepobjedivog Sunca koji su slavili u vrijeme zimske obratnice. Kršćani su vrlo rano taj dan Isusovog rođenja smatrali i početkom nove godine. U razdoblju obnovljenog Zapadnog rimskog carstva gotovo je u čitavoj Europi početak nove godine bio na Božić. I hrvatska božićna pjesma Narodil nam se kralj nebeski sa stihom na tom mladom letu veselimo se upućuje na Božić kao prvi dan nove godine. Tek je 1691. Crkva prihvatila 1. siječnja kao Novu godinu.  |