FREE ME FROM THIS LIFE
Take me away from this life
End now all of my pain
Free me from my dreams
Free me from this life i plead
U mom smrtnom zivotu,u zadnje vrijeme prilozeno uz crazy provode desavaju se i ruzne stvari.
Evo jedne od gomile....prosle subote neki nepoznati djecacic(dala bi mu oko 25god)
bacio me obucenu u bazen.
Zauzeo me veliki bjes i gorcina,usprkos tome sto sam se luudo zabavljala i bila ispunjena srecom tjekom dana.
Tko nebi poludi da se iznenada nađes u bazenu sa starkama i mobom(koji nikad nece biti u funkciji),k tome jos i bolesna.
Uglavnom taj jadnik,na kraju bijase osramocen pred ruljom ljudi.
«Kako je to smiješno,i kakav je to čudan čovjek
kojeg iznenađuje makar i nešto od onog što se
događa u životu.»M.Aurelije
Neki dan sam posudila nekoliko knjiga vezane uz demonologiju.Zvuci privlacno,pogotovo za nas-tinejdzere.S druge strane kada zamislis takve ljude(sotoniste,spiritiste,....) koji stuju drugog boga,»boga podzemlja,kneza ovog svijeta,..»,tj.sotonu.Zgrozite se stvarnosti,njihovim obicajima(crnim misama,zrtvovanjima,...)dalje da ne nabrajam.Sve u svemu,zanimljivo tko voli citati o tome i o takvim stvarima.
(Sto se tice metal glazbe,ona nema nikakve veze sa sotonizmom.Ne mora znaciti ako slusas tu vrstu glazbe da si sotonist).
Evo jedna pjesma
A fragile dream i held in my hands.
Waiting for it to grow.
Into something good in my life.
But now i'll never know.
I lost my dream along the way.
Slipped through my fingers.
To where who can say.
Nothing to make me linger.
Even less to make me stay.
My fragile dream i once had.
All my hopes in one small thing.
All turned sour and bad.
Lost on the road in the dark.
Of it nothing remains.
Not even a spark.
WRITTET BY XTINA
Death
DEATH
Do we live after we die?
Do we ever say Hello
After the final Goodbye?
When our light fades
Does it ever again glow?
Will we ever know?
Shall I die and just disappear
In the endless nothing?
Shall I feel fear?
Shall I ever even know, my dear....?
Thoughts of death bring madness to my mind-
To cry is to smile and to smile is to cry.
To die is to live, to live is to die.
To find is to lose, to lose is to find.
To be cruel is to be kind,
Can I see the truth, or am I blind??
If you live just to die, do you die just to live?
If you give just to take, do you take just to give?
What is it that you believe?
To die is to let live and to live is to kill.
To live is to move, to die is to be still.
But then again-DEATH...
What does it bring?....
God is Devil there, and Devil is God.
Blood is water there, and water is blood.
'Cause nothing is nothing and nothing is nothing!
ESCAPE FROM DEATH
Running, spinning, speeding, sliding
Still, it's nothing but an illusion,
Although it fills you with confusion
You feel order inside of it hiding.
Like a clock you hear it tick
It's so smooth and precise.
It's coming for you and it is no trick.
Luck cannot save you, Death plays no dice.
It's perfect in it's existence
And it's always prime,
You cannot tell it's distance
Cause it hides somewhere in time.
You don't know what it'll bring,
Flowers, or blood and gore?
You want it to end your suffering
But you may suffer even more...
When it's coming near,
You shall know.
Feel no fear.
Just let yourself go...
Don't think it'll help you if you cry.
Don't think it'll help you if you run.
Only then shall you be gone,
Only then shall you die.
The only way to defeat the demise,
No matter if you're a man or a women,
Is to get rid of the disguise
And live your life like a human.
jos malo pa na more
RECYCLE BIN
I tako ja bolesna skakucem po kucici, kad evo irene na vratima, a u ruci nosi vrecicu. Ja sam odmah skocila na vrecicu, a ona se morala branit od mene, jadna. Uglavnom, donijela mi je omiljene, najdraze cokoladice- snickers i kavu. Al kavu je donijela samo zato jer ju ona obozava pa se nadala da cu joj skuhat malo, al nis od toga. Inace, cula je da droga ponekad moze bit i lijek,a buduci da joj je buraz popusio cijeli joint kaj mi je htjela donijet, ostala je samo kava... da, da to je samo izgovor
Danas sam bila kod doktora, a umjesto pozdrava, doceka me : «po kaj si ti dosla?!» mislim, ko je njemu dao dozvolu za rad?!- irenina najdraza recenica.i onda sam otisla doma.
Inace, irena ide u nedjelju na more i ostaje mjesec dana!!!
i to sa starcima,how fun. Kad je doznala, pocela je vikat i histerizirat i plakat
, al nis nije pomoglo. Zamislite, neki stede 10 god za more, ko moja profa iz hr., i zato nas je i poslala 11 na popravni, a irena ide svake godine, po mjesec dana i place zbog tog, al svejedno...ubitacno je bit tamo sa starcima. Sad vise uopce ne razgovara s njima, jedino s bakom koja je na njenoj strani i koja kaze koju ce ona picku materinu tamo s njima u pripizdini kad nema drustva i kad joj je dosadno,a zakon je ta njezina baka, glavno da ona ima bocu zuje
i sladoled od vanilije kraj sebe i ona je sretna.a svaka druga rijec joj je neki iskrivljeni germanizam ili izrazi iz razlicitih dijelova hrvatske.i da, ona ne zna kak se kaze konjscina, njoj je to konjuscina, ili konjusnica, ili kak joj padne na pamet.
E da, zaboravih napomenuti da se irena, osim s bakom, jos jedino sa svojim pesekom ( staford bul terijer- veliki) druzi koji zapravo cijelo vrijeme spava, al je svejedno velika moralna podrska u ovom teskom razdoblju njezina zivota.
Buduci da se vise ne vidimo prije mora, moramo to proslavit usprkos mojoj prehladi.a di ce to drugdje bit nego u toplicama i na starom gradu. A buduci da nemamo love, otisle smo zicat baku, a ona nam da 100 kn i kaze da se zabavimo, bit ce dovoljno
A buduci da na mene misle samo irena i my satans little helper, ovim putem ih pozdravljam i saljem dvije ogromne puse, za svakog po jednu
WRITTEN BY KRISTINA
ovo dolje je najsladji pesek kojeg sam ikad vidla ( osim ireninog, naravno)
In the Dark
There are times when I'm inconsolable
when the world around me becomes too much
and my demons come out to feast on me again
There are times when I'm hopeless
when I'm too lost to return home
and I don't need your comforting touch
I just need to be left alone to sit quietly in the dark
Don't offer me a friendly hand
nor a tender embrace of love
Just let me surround myself with shadows
and let my troubles eat me whole
Don't try to save me when I can't be saved
and keep your tender words for another day
a day when the tides of my heart have changed
and my soul flows the other way
But until that time remember that I love you
and that you're still the keeper of my heart
but for the moment love is not my friend
and your tender touch and sweetest smile
are like poison to my aching soul
So let me be
Let me sit alone in the dark
Let me find comfort in forgotten lusts
Let me bandage my heart with solitude
and dry my tears with time
I know that you understand
and I pray that you'll return
Because I long for when I can emerge from these shadows
and once again cherish the smile glistening
across your sweet, tender face
Aftermath Of Hell
The sky above is more clouded than blue,
The ground is potted and laid to waste.
Everything is quiet, the wildlife is few,
Death surrounds us with a dislikeful taste.
No more shouts and cries,
No more blazing through the random weather.
A lone soldier collapses before he dies,
With blood running from under his belt of leather.
The day seems young, yet it seems so long,
Devastation and excitement fill the air more.
Emerging like rabbits to join in with the song,
The fight is over, no killing, no war.
I na popravnom može bit zabavno
Došao je i taj dan: popravni! Čak je i Irenu bilo strah, iako sam ja ta koja ima popravni. Zapravo me ne bi trebalo bit strah jer sam 'sve' naučila.Dakle, ustale smo u 5h, s tim da je Irena tek nakon 10min skužila da alarm nije zvonio bezveze i da treba ustat.U pol sedam smo bile u Bedekovčini i čekale vlak i skoro smo otišle u Zg, al smo u zadnji čas skužile da je to krivi smjer. Nakon što smo se našle u pravom vlaku koji ide u pravom smjeru, trzale smo se na svaki šum misleći da je kondos, jer naravno nismo kupile kartu ( treba za kavu). Kondos je ipak došao u Zl. Bistrici, a mi smo ga očarale svojom ljepotom, osmijehom, biserno bijelim zubima, duuuuugim trepavicama i nakon duge stanke i značajnih pogleda, rekle smo: nemamo kartu. Dale smo mu neku siću, on je to spremio u džep i otišo. Napokon smo došle na odredište i u centar Konjščine: The Park. Popile smo kavu uz zvukove vječne Azre, Guns'n Roses…Baš smo bile u elementu, al smo onda došle pred školu i šok!Saznasmo neke šokantne vijesti i zaključismo da neću položiti. Kad sam ušla u učionicu, Irena je ostala sama i pospana, skoro je zaspala na klupi.Sve je na kraju prošlo ok, Irena je uspjela nezaspat, a ja sam naravno 'sve' znala. Čak sam toliko bila sigurna u svoje znanje, koje se nalazilo u mom najsposobnijem organu- mozgu, da sam se usput igrala s kemijskom i čepićem pogodila kolegu, no to, na sreću, nije umanjilo naše znanje, briljantnost, sposobnosti, ljepotu, inteligenciju, pa čak ni…a neću se hvalit, znate meJ Kad smo dočekali rezultate, svi smo izletili iz škole lepršajući od sreće. Pogađate: prošla sam
A sve zahvaljujući Ireninoj moralnoj podršci, bez nje sigurno ne bih položila. Došli smo u čekaonicu, tam je bil Vuđan, Perak, Irena, još jedan tip i ja. Perak je cijelo vrijeme koristio neprimjerene izraze u svom izražavanju i time zauvijek okaljao našu 'nevinost i bezgrešnost' (?!). No tada ugledasmo 'The ha-ca man-a' s duuuugom pletenicom i žutom vrpcom oko glave ( to nas je odmah asociralo na film 'Nosila je žutu vrpcu' i filmove s Džeki Čenom). Svi smo prasnuli u smijeh, ali onda smo se sjetili razdoblja kad je i Perak nosil pletenice, a imao je kratku kosu, pa zamislite kak je to izgledalo. Mislim, onak…ljudi, nemojte nosit pletenice kad imate kratku kosu, zapravo uopće nemojte nosit pletenice jer to je totalno out, rađe nosite slatke lepršave frizurice njegovane skupim šampončićima, regeneratorčićima, gelčićima i šljokicama. Imajte ' fensi- šmensi- cool- metro- nano- intelekt- hetero- šajni stajling ( za inspiraciju zaslužan maneken.blog.hr). Zapravo cilj cijele ove ekspedicije bio je taj kaj poslije idemo pit ( to je Ireni zapravo i dalo snagu da se digne u 5). Došle smo u neki birc, naručile dum- dum vodku, stock colu, a dalje nećemo nabrajat, nego ćemo samo konstatirat da smo potrošile svu lovu i nismo imale za bus. Sjedili smo u bircu, zajebavale se, Irena je pričala gluposti ko i obično. S nama su bili Perak i Perak i čudno su nas gledali
.Nisu baš kužili kaj se dešava, al ne poznaju oni nas, ljudi koji se obično druže s nama već su navikli da se stalno smijemo bez razloga. Kasnije ugledasmo jednog momčića kako sjedi na klupici i ja zatim kažem: ' To je Stiv! Ne, to nije on!Ili je? Irena, jel to Stiv?', a Irena kaže: 'Pa jel ga ja poznam il ti?! Nemam pojma kak lik izgleda!!!'
Ja: 'Pa valjda je. Ili nije?!….hm…je, je! Ajmo tam!'
Prišle smo mu, opet smo se smijale i glupirale cijelo vrijeme, a on jadan zbediran
, jer nije položio fiziku na popravnom ( Irena se posebno suosjeća s njim). Pita on nas čega smo se napušile, a mi mu damo do znanja da nama ne treba trava da pravimo budale od sebe, to nam je u krvi. Stivić je otišo doma ( ili se samo otišo sakrit od nas…), a mi se uputismo u već drugi The Park, al ovaj put na otvorenom. Irena se stvarno iznenadila izgledom parka, jer ga zapravo nikad nije vidla po danu i u trijeznom stanju. Nakon razgledavanja parka, odlučismo stopirati. Ne preostaje nam niš drugo jer nemamo love za bus. Podigosmo svoje prstiće sa lijepim french- manikure noktićima (he, he). Dođosmo kod mene doma, a nakon kratkog vremena krenusmo na 15- minutni put do Irene doma. Budući da smo bile krepane ( pogotovo Irena koja je par puta skoro zaspala hodajući) put se odužio na pola sata. Taman se Irenina zgrada počela pojavljivati na vidiku, ona se sjeti da bi mogle ić nabrat malo trešanja
. Preskočile smo ogradu, a kad je trebala podić ruku da ubere trešnju, Irena se pokajala kaj joj je ta ideja uopće pala na pamet, jer je jedva stajala na nogama, a o podizanju ruke mogla je samo sanjati. No ipak, dopuzale smo do Irene doma, popile sok i otišle spavat…
dr.med.stom.spec.ing.prof.itd.isl. Irena i Kristina
p.s. mislile smo mi i na tebe, my dark princ
«Everyone has so much to say, they talk, talk, talk their lifes away»
by: R.H.C.P. Slow Cheetah
Ima li na svijetu nešto slično nama?
Nadam se da nema. I da nikad neće biti takve udaljene blizine i tišine pune riječi, stavrnost punih snova. Naravno ludih ideja, pomalo mržnje pune ljubavi i dvoje mladih koji se odupiru udarcima života tražeći mjesto gdje postoji sudbina i izvor njihovog početka, kraja...POSEBNE SMO I ZATO JESMO!!!
Cradle Of Filth
"Mannequin"
Burning flesh,
Dripping sweat,
Using them all,
like the paralyzing snake,
Charmed and enchanted by the babylon whore.
Led to other worlds
By the girls she curled within
I took their skins to see Her
Be my mannequin
Be my mannequin
I cannot remember
How it was that we first met
Curve of moon and haunted shore
The stars were not those Heaven sent
Did we come together
At masked palatial Balls
In silks and flesh and leather
Or did we come at all?
I dreamt a midnight castle
The eerie song of wolves
And eyes that danced with fire
As they have forever more
Our rites of sin
Have long fathered a hymn
To burden Him
Whom by slip of after whim
At genesis
Dressed Her like the wind
In Autumn gowns
That pinned Her down
To be my mannequin
Be my mannequin
Always poised on winter
But never would She break
My lovecraft and black witch heart
That pounded in Her wake
We kissed on distant balconies
A law unto Her own
Thirteenth dark commandment
Of figures pressed to stone
Turning cream with fantasies
That God alone would know
We graced vomitorium
With the sweet excess of Rome
Flagrant in the past
Our names were deeply carved On the tree of life in long dead languages
Led to other worlds
By the girls she curled within
I took their skins to see Her
Be my mannequin
Be my mannequin
I tongued the nuns at Louviers
But not one word possessed
Her divine right, an archetype
For mortal Goddesses...
Written by Kristina
