Sudbina
Ima jedan čovjek s jednom knjigom koji šeta svojim vrtom.
Taj čovjek je slijep.
Taj vrt je labirint staza što se dijele i granaju i preslaguju.
U tom vrtu ima kipova. Golemih kipova.Ako se i pomiču,kao što neki tvrde, pomiču se tako sporo da je to teško opaziti.
Knjiga je teška.Vi je ne biste mogli podići.
Slike u dvoru Sudbine prikazuju njegovu braću i sestre onakvima kakvi bi oni mozda htjeli izgledati(iako su želja i stvar tako bliski u kraljevini beskrajnika, da između se između njih ne može zavući ni tanka oštrica noža). Provest ćete neko vrijeme u kraljevini svakoga od njih- prolaziti snove, shrvanosti, strasti,smakove,sreću i ono drugo, te, napokon,smrt- ali njegovi ste od samoga prvog lista,i samo će on pročitati kako završava vaša prica,daleko od danas.
Lancem je privezan uz tu knjigu,ili je ona lancem privezana za njega.Knjiga ima mnogo stranica.Ne može mu se ukrasti,on je nemoze pokloniti.
U njoj se nalazi vaš život.Svaka pojedinost vašeg života.Sve što se dogodilo.Sve što će se dogoditi.Sve ono što ste zaboravili.Sve ono u što ne vjerujete.
U njoj se nalazi sve što se dogodio,ili će se dogoditi,svakome koga ste u životu upoznali.Svakoga za koga ste čuli u životu.Svima koje nikad niste čuli.U njoj se nalaze povjesti i snovi i pobjede mrtvih.
Značenje poretka pjega na svakom leopardu zapisano je u njoj, zajedno s istinom u oblicima oblaka,te čudnovatim,smiješnim pjesmoživotima bateriskog puka i tajnama što ih vjetar šapuće kad ga nema ko čuti.
Sve je u njoj,od početka vremena do kraja.
On nije stovrio stazu kojom hodate.Ali kretanja atoma i galaktika nalaze s e u knjizi,a on jedva da vidi razliku među njima.Sve je to u njegovoj knjizi,Jednoga dana će je odložiti,kad knjiga bude privedena kraju,a ono što će zati8m biti još nije napisano.
Okreće se jedan lis.
Sudbina hoda dalje.
U ruci mu je knjiga.
U toj knjizi je Svemir.
