Laganim korakom prolazim ulicama. U daljini odjekuje zvuk metala. Sve je odviše mirno,.. mrtvo. Što me čeka iza ugla. Pokušavam ostati u ovome svijetu. Pokušavam ostati tu.... među onim što nazivamo Životom. Hladni zimski povjetarac mrsi mi kosu. Crne niti spleću se u jednu. Pokušavaju postići nemoguće. Pokušavaju se ujediniti protiv svijeta, protiv života, protiv svega... Hladni metal počinje se lediti... Ruke postaju plave,...gledam ih, tako hladne i mrtve. Tako jednostavne. Tako ubojite. Polako ih približavam grudima. Želim osjetiti taj udarac, taj udarac srca koji nam govori jesmo li još tu. Tu među Životom. Ne osjećam ga, nestao je, zaledio se poput lanaca oko moga zapešća. Nema ga. Nestalo je davno. Otišlo u nepovrat... smiješno zar ne... odustalo je kucati... odustalo.... kao i ja... - 02:38 - Komentari (0) - Isprintaj - Link posta - Komentari On/Off

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.