Sadness In The Night...

Ovako...znam da u zadnje vrijeme slabo pisem i ostavljam komentare.
To je zbog stanja u meni...
kao da mi je netko iscupao srce...

Nemam vise snage pisat...
a ni citat...
ne jedem...
tesko mi je disat...
a jos teze zivjet...
Osoba koju volim...ne postoji...
Postoji u mom srcu...
i mojim snovima...

Tesko je kad se shvati da ti netko cijelo vrijeme laze...
da se pretvara...
Da je obican laskavac koji ima neku briju kojom osvaja svaku curu...
svakoj govori isto...
Osjecas se tako posebno i onda...
PAF!!!
baloncic se raspukne...
nadjes se na tvrdoj zemlji...
sa grubom istinom...

i osjecas se kao nista...
Nekoc tako ispunjena...sada...
tako prazna...
Ono sto sam bila,to vise nisam...
sada besciljno lutam gradom u potrazi osobe koja ne postoji.
-Ne moze samo tako nestat,gdje je???ocajno vristim
"Nema ga,ne postoji vise"cujem glasove kako mi govore
-Ali ne moze biti!!!ne moze netko godinu dana glumit da je nesto sto nije!
"Kako nebi mogao,on skuplja trofeje"
-Ne,ti lazes!svi lazete,on...nije takav...
"Ako lazemo gdje je?mi ga ne vidimo."
-Doci ce...ja to znam...rekao je da me voli...
"Tebi,nama,i jos puno njima..."
-Ne!nestani!ne radi to...ne ubijaj me...
"Ovo je za tvoje dobro,mi ti zelimo pomo..."
dalje ih vise nisam slusala...
usutkala sam ih...
sta oni znaju,on me voli...
A oni su i dalje govorili recenicu koju ja nisam htijela cuti,makar sam znala da imaju pravo...
"Voli te,i ti volis osobu koja ne postoji..."