Ljudi se mijenjaju iako to drugi njima bliznji mozda ne primjecuju ali ljudi se nekada drasicno poromjene...
Ja sam se promijenila.... Drugacija sam i nisam vise ista kao prije.. Ne svida mi se ovo sta postajem.... Prije sam si bila draza. Bila sam bolja osoba i bila sam super.. Svaki dan u depresiji ali opet bolja..... Sad kao da nemam osjecaja za nista... Cudna sam i drugacija i ocu sve vratit na staro.. Onako kako je bilo prije...
Sve kao da se raspada... Sestra se ponasa cudno... Mater isto... Svi mi stalno govore kako sam nesposobna i kako nista ne mogu sama i kako sam glupa.. Nisam glupa, niti nesposobna... Nabijaju mi jos vece komplekse i to me unistava. Kad bi samo pokusali vidjet kakva sam i sta sve mogu.. Al oni se ni ne trude. Uvjek sam glupo razmazeno deriste sta god napravila. E da i nesposobno.... Ne smeta mi sta mi to sta mi govore.. Smeta mi to sta oni to misle i pokazuju mi to. I onda shvacam da i jesam nesposobna i glupa. Nije u redu sta mi to govore. Nije u redu sta to misle i sta me tretiraju kao zadnju glupacu koja nema pojma o zivotu i o nicemu. Ja dobro znam kako je zivot okrutan i kako moze oduzet i najmanju stvar koja toliko puno znaci. Znam kako je kad se zelis ubit a nemas dovoljno hrabrosti. Znam kako je prezivjeti nakon neke velike nesrece i svima lagat u oci kako je sve u redu i kako nema posljedica a ima i nije nista u redu. Dobro znam kakav je zivot iako nisam jos sve prozivila, al prozivila sam dovoljno kako bih znala kakav je zivot zapravo. Okrutan i bez milosti...... Znam dovoljno o zivotu da razmisljam o samoubojstvu vec dvije godine...
Hvala vam svima za komentare.
Vratit cu vam i kad stignem. Hvala vam sto ste me citali dok me nije bilo. Nadam se da vam moji postovi nisu toliko dosadni i uobicajeni. Znam da ne pisem tliko dobro ali trudim se.... Nemam bas inspiracije pa necu pisat cesto... Hvala vam sto ste mi uvjek velika podrska! <3
|