|
|
| < | kolovoz, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Pali andjeo rodjen na Halloween bit ce zle krvi, preke naravi i krasit ce ga neobicna ljepota. Bit ce dijete mracnog carobnjaka i mocne mracne vjestice koja u tom trenutku bude vladala svijetom. Majka ce umrijeti. Djetetova ce misija biti da ispuni misiju najmracnijeg vladara crne magije. Dokle god ne pronadje i ne ubije djecaka koji je prezivio napad crnog maga, nece moci da zivi mirno. Dok jedno od njih dvoje ne umre od ruke drugog, onaj drugi nece moci da zivi normalnim zivotom carobnjaka jer crpe energiju jedno drugome.
Ako me zbog necega trebate, evo vam mail:
sexymistery93@hotmail.com
To je ujedno i moj msn.
Lacuna Murder Coil
5. godina, Slytherin
Za nju nikako ne moze da se kaze da je obicna djevojka. Ona je sve samo nije obicna. Ona je Voldemortova sticenica, nasljednica. Ljepotica bez srca. Mnogi ce sa strahom izgovoriti njeno ime, dok ce drugi govoriti da je iznimno inteligentna i mocna. Da je cura koja moze ubiti pogledom. Ona govori kako nema osecanja ali, zapravo, ona je veoma emotivna. Nije imala djetinjstvo kao druga djeca i to je medju prvim stvarima koja je izdvajaju od druge djece. Nije plakala cak ni kao beba. Nikada nije plakala. Ona je pali andjeo, koji ne smije plakati. Za prijatelje bi rodjeni zivot dala, dok je pravi strah i trepet za neprijatelje. Ne obraca preterano paznju na svoje ponasanje, pa ju to cini razmazenom drznicom. U stanju je nekoga ubiti u pojam svojom pojavom i nikada nije od rijeci kad nesto obeca. Mrzi obecanja i mrzi da radi stvari koje ne zeli da radi. Igrom slucaja, ucena je da se ne plasi nikoga i nicega i to, iznad svega, istice iznimno talentiranu vjesticu u njoj.
Vanessa Malfoy
5. godina, Slytherin
Starz Skrable
5. godina, Slytherin
Christine Wisdom(Christy)
6. godina, Slytherin
Emilly Riddle
4. godina, Slytherin
Norrah Thunder
5. godina, Slytherin
Tom Cullen
6. godina, Slytherin
Bill Cullen
6. godina, Slytherin
Budite originalni, nemojte kopirati.
Prica je plod moje maste, cijelokupni sadrzaj na blogu je moj, osim dizajna. I molim da me se ne kopira ...
Copyright © 08/09 by: Lacuna Murder Coil
Post je podugacak. Molim, procitajte ga. I zelim iskrene kritike.
Zimski dani se ni malo nisu promijenili, sve je ostalo isto osim vremena. Poslednji dani prvog semestra su se brzo gubili u nizu jedan za drugim, a i studenti u njima i u svojoj namjeri da poprave ocjene sto je moguce vise, bolje i brze.
Ja nisam imala tih problema, meni su ocene bile savrsene. Ipak, moja narav je bila takva da se o meni ne govori kao o djevojci sa losim radnim navikama. Mada, cesto bih znala da cujem: "Ona je umisljena, zla, ohola, uobrazena ...mada, za divno cudo, nije losa ucenica. Cak stavise, ima savrsene radne navike."
Nikada se nisam obazirala na to mada, imponovalo mi je.
Norrah(NALC), Bella, Amy, Nessa, Starz, Tom i Bill ...zajedno sa mnom, vazili su za najoholiju ekipu na Hogwartsu. Zasto pojedincu ne bi imponovalo kad ga se izdvaja iz poznate ekipe? Mada, Lacuna is the boss. Smejala bih se kad bih cula tu recenicu.
Kada smo Tom i ja izasli u dvoriste i otisli na nase standardno mjesto, iz nekog razloga sam se sjetila Doliviusa.
Dok su snijezne pahuljice bijelile vazduh, razmisljala sam o onoj noci kad sam bacila Avadu na njega. Nebo me je podsjetilo na njegovo mramorno bijelo lice, a crne grane Mlatarajuce Vrbe, koje je covjek mogao vidjeti kako bijesno i grubo sibaju tlo oko sebe, na njegove crne oci, uvijek okruzene crvenilom. Zrak je bio cist, ostar i leden, bas kao one noci kada je njegova vampirska dusa nestala u mojoj ubitacnoj kletvi.
Gdje je on? Sta se sa njim desilo? Mozda ga je zaista netko pokopao prije punog mjeseca...
"Sta ti je?", upitao je Tom, dok me je pazljivo grlio.
"Ma nista, samo razmisljam o Doliviusu.", odgovorila sam mu jednostavno. "Da li je on ziv uopce? Sto se sa njim desilo?"
"Mislim da je nestao iz Zabranjene sume i da ga nece biti bar jos neko vrijeme.", rekao je Tom. "Dumbledore nije zelio vrsiti pokop prije puna mjeseca, znas ti njega, 'svako bice zasluzuje ziviti' ...i ostale gluposti ..."
"Ne. Samo Cistokrvni zasluzuju zivjeti.", rekla sam nervozno.
"Da, u pravu si.", rece on i pokloni mi nezan osmijeh. I ja sam se njemu nasmijesila isto tako. Rijetko kome i rijetko kada sam se ovako smejala.
Ja sam bila svesna da sam bila debil, kreten. Nikada mu nisam dozvolila da me poljubi van dvorca. Osim kad smo bili sami. A u dvoristu, ni tada. Ne razumijem kako njegovo srce ima strpljenja za mene. Da, ja sam jedna umisljenja, arogantna glupaca koja sebi dozvoljava sve. Ali, tako me je Ucitelj vaspitavao. Koliko god se ja neprimjereno osjecala zbog toga, imala sam osjecaj da je takvo ponasanje ispravno. LORD VOLDEMORT me je tako ucio, i ta me je cinjenica tesila.
"No, hocemo li u Drustvenu? Jako mi je dosadilo dvoriste. Samo mi jos fali da me neko deriste pogodi grudvom i da mi ostane fleka na odori, kao prosli put ..." prosiktala sam nervozno.
"Naravno, Luna. Hajdemo." rece Tom.
Dan je poceo jako bezveze. S'obzirom da ovaj, zadnji vikend u ovom semestru, svi moji prijatelji uce, prepisuju zadnje eseje i zadacu a ni Tom, od toga, nema vremena za mene, ja sam se nevidjeno dosadjivala.
"Lacuna, ja moram da idem da dovrsim esej za Povijest. Nadam se da se ne ljutis." rece Tom odjednom.
"Ma nema veze ...", nasmejala sam se ja. "Vratit ces se ti meni jednom ..."
"Otkud znas?", upita me on.
"Nepogresiva intuicija.", odgovorila sam mu ja.
"Hmmm ...to cemo da vidimo ...", On se i dalje smejao.
"Ma idi tamo, dovrsi jebeni esej. Lako cemo mi kome ces se vratiti i kada ..." odgovorih mu i nasmejah se. On se nasmejao i otrcao u knjiznicu. Slatki osmijeh nevine djevojcice je nestao sa mojih usana i ja sam se, k'o po obicaju, mrkog lica se vratila u Drustvenu.
Zelene zastave sa grbom Slytherina su se vijorile, kao da su otvoreni prozori u tamnici. Hodajuci po cistom, crnom tepihu, odvela sam sebe do kamina i sjela tamo. Drecavi, narandzasti plamenovi su nezno poklanjali vatrene poljupce cjepanicama drveca, a ja sam uzivala u tom prizoru, grejuci se od njihove ljubavi. Grejuci se od njihove ljubavi ...ih! Koja recenica! Naravno da to nije bila ljubav, ali nije ni bitno sta je to bilo, vazno je da je bilo toplo i da je grejalo i mene i moju ledenu dusu. Ta samoca je, ponekad, bila previse dosadna.
"Luna?". Trgla me je iz razmisljanja Nalc.
"Ah ...ti ne ucis?", iznenadjeno je upitah.
"Ne, danas sam zavrsila sa zadnjom ocjenom ...ocjenom iz OOMS-a! Napokon ...", rekla je ona uz siroki osmijeh.
"Drago mi je zbog tebe.", izjavila sam smireno.
"Nego ...jesi li citala Nessinu Cjepidlaku od jutros?", upitala me je pazljivo.
"Ne, za neko cudo, nije mi stigao jutarnji broj. Niti mi je Nessa davala danasnji broj. Sto?", upitala sam.
"Mislila sam da ce te zanimati sta pise ...molim te, nemoj da besnis ...obecaj mi da ces biti mirna ...", govorila je plasljivo Nalc, dok mi je davala broj.
"Cekaj, a sto meni jutarnji broj nije stigao?!", upitala sam, uzimajuci novine.
"Lizzie, Amy i Bella su ga uzele i bacile. Da ga ti ne bi videla ...", tresla se Nalc.
Otela sam joj novine. Prenarazila sam se kada sam na naslovnoj strani vidjela djecaka crne kose, prodornih ociju, ozbiljna lica i s'oziljkom u obliku munje po srijed cela. Ispod njegove slike, koja se na svakih par sekundi smijesila, stajao je natpis, koji je ocito bio vijest dana.
"Djecak-koji-je-prezivio je napokon progovorio! Voldemort se vratio!!"
"Ko ...STA?!", moj bijesni i uplaseni glas je odjeknuo Drustvenom, tako da su se svi okrenuli.
"Sta je bilo?!", Izletjele su odmah Amy i Bella. Lizzie je bijesno isla za njima, dok se njena odora elegantno viorila od brzine njezina hoda.
"Tko joj je dao primjerak Cjepidlake? NALC!", vrisnula je Nessa na nju.
"NE! Ne deri se na nju!", povikala sam na Vanessu, sva bijesna. Nisam mogla da vjerujem sta se desava. U trenutku se moj zasticeni svijet nasao u opasnosti. Kako li je Ucitelju? Moram do njega, moram ...pocela sam da trcim hodnikom, medjutim Amy me je povukla za ruku:
"Stani! Ne mozes da odes tek tako! Tek ce se tada vidjeti da je Potter govorio istinu!"
Ja sam se tresla. Uzbudjenost, bijes i strah su me obuzimali velikom brzinom, morala sam da odem do Ucitelja. Morala sam da vidim sta se desava. Morala sam, morala sam ...
"Ja ..."
"Molim te, pazi sta radis!", rece Amy.
"Amy, ja MORAM da idem!"
"Znam, ali NE MOZES!"
"Amy ..."
"Luna, smiri se! Ionako idu Nicky, Emma, Ginny i ostala Potterova ekipa ...", rece Amy.
Ja sam se samo otresito okrenula. Suzila sam bijesno zenice i stala pred njih.
"Sta je Potteru, kakva je to reakcija? Cujem, postao si faca, cjepidlacis okolo ...", rekla sam mu, s'prisustvom mrznje u glasu.
"On samo govori istinu, Luna! Mislim da i ti to znas ...", rece Nic.
"Ti se ne mijesaj, glupa plavuso!", povikala joj je Amy.
"On samo zeli da skrnavi uspomene na Gospodara i nista vise.", nervoza me je sve vise i vise obuzimala.
"Ja govorim istinu!", povikao je Potter na mene.
"Ama, kako se usudjujes vikati na mene?! Ne govoris istinu! Ti si Blatokrvni mamlaz! Ti si samo nesrecan slucaj! Mrzim te! Kako se usudjujes reci njegovo ime tim svojim, poganim usnama??! Kretenu!", vikala sam ja na njega. Drustvo, koje je Amy nekako alarmirala za to vrijeme, odmah je dotrcalo da vidi sta se radi. Kad su shvatili da je moje ludilo vise nije imalo granice, Tom i Nessa su me poceli vuci. Ali ja sam se i dalje derala poput djevojke sa psihickim problemima. "Platit ces mi za ovo, Potteru! Nikada vise ...ali nikada vise neces reci Gospodarevo ime! Mrzim te, blatokrvni mamlazu!"
"Lacuna, smiri se! Gleda te prof. McGonagall!", rece Tom.
"Nije me briga, ne zelim da Potter bude neustrasiv, zelim da zna da ga smrt uvijek vrijeba....", odgovorila sam mu bijesno i kroz suze, dok smo ulazili u Drustvenu, koja mi se, odjednom, ucinila tako glupom, zagusljivom ...
Malo posto sam se ja smirila i shvatila kakvu sam glupost napravila, prof. Snape je dosao do mene.
"G-djice Coil?", pozva me blagim tonom. On je svakog Slytherina voleo na svoj nacin.
"Ah ....profesore! Recite?", usplahireno sam mu odgovorila, jer me je trznuo iz misli.
"Imate li par minuta da odvojite? Morate hitno u moj ured."
"Naravno, profesore.", rekoh ja i mi krenusmo.
Kada smo usli, prisustvo profesorice McGonagall je u meni probudilo nervozu. Medjutim, odglumila sam hladnokrvnost i samo sam sela na fotelju. Oci u teglama i ostale Snapeove gluposti, cinile su da se osecam smirenije, jer sam znala da je tu netko tko ce me braniti.
"Uzmi caj, slobodno.", rece McGonagallica i ponudi mi baby-rozu salicu.
"Oh, hvala.", rekla sam, te se nasmijesila i odglumila gutljaj. Naravno da sam bila svesna zbog cega su me zvali i da su mi stavili Veritasserum.
"Mozete li da nam odgovorite na par pitanja?", upita Snape. Ja sam glumila da sam pod dejstvom Veritasseruma i samo klimnula glavom.
"Zbog cega ste napali gospodina Pottera prije, nepunih, 20 minuta na skolskom hodniku?", upita profesorica.
"Vjerovatno zato sto ga mrzim.", odgovorila sam ledeno i sa prezirom u glasu.
"Mada, mozda i nije samo to ...vi ste sa takvim entuzijazmom i zarom branili ime Mracnog Gospodara ..."
"Moram da nadjem razlog da napadam Pottera. Valjda je izasao onaj glupavi clanak u Cjepidlaki, te mi je to bio idealan izgovor da ga spopadam.", rekla sam najnormalnije.
"Dobro, mozete da idete.", rece Snape.
"Ok.", rekoh i izadjoh iz ureda te lupih vratima sto sam jace mogla. Mrzela sam i Pottera i cinjenicu da je sticenik mnogih nastavnika.
