| siječanj, 2006 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
*Dnevnik jedne vještice*
Vrijeme Murdora i najvećih zlih magova ponovo dolazi.
Alavadorova moć mora ponovo biti oslobođena... Kako bi Neverending opet mogao funkcionirati kao glavni grad i središte čarobnjaka, ujedno kao mjesto ispunjeno najrazličtijim mističnim stvorenjima - kako bi Murdora ponovo potjerali u podzemlje, njihov davno zaboravljeni čarobnjak Alavador predao mi je svoju moć. Ja sam odabrana. I ovo je moje svjedočenje...
*Ja*
- Samantha Trevion
- živim u Neverendingu
- Volim Marca
- Mrzim Anastaciu
- korijeni mi vuku iz glupog mjesta zvanog Čudozemlje - koje je ujedno najsvetije mjesto vilenjaka
- da, to je ironično jer tamo žive samo izrazito dobri ljudi
- ah, da, a ja baš nisam u toj kategoriji
- mrzim dobre ljude
- pohađam 2. razred čarobnjačke srednje škole, smjera - čarolije.
- odlična sam učenica
- iskrena
- zapravo preiskrena
- čuvarica sam Alavadorove kugle
- volim jako malo stvari
- da, volim mrak
- volim bacati kletve
- poluvila sam, poluvještica
- mrzim svoje mješano podrijetlo
- jer teško je biti jedno i drugo, jer uvijek se na kraju moraš odlučiti za jedno
- najbolja prijateljica mi je bolubožica Danielle i vještica Elizabeth
- Danielle je najvjerovatnije najmoćnija moja vršnjakinja u Neverendingu
- skrivena želja mi je biti tako moćna
- jedna sam od rijetkih u Neverendingu koja ima vilenjačke krvi i zna letjeti.
- često poželim ubiti nekoga
- nitko ne vjeruje da su moji preci stvarno dobri ljudi
- jer nitko ne misli da sam ja dobra
- Kao i Anastacia. Kao i...svatko.
- hm...da
i to bi bilo ukratko o meni...
|
Nisam dugo pisala. Ispričavam se. Ali to je jednostavno strašno teško kad moraš probdjeti nad bratom 24 sata u zagušljivoj bolnici, grickajući nokte s tupim izrazom lica i leteći s jednog kraja prostorije na drugi...oh da, i ja sam bila napeta i nervozna, ali ne zbog ishoda bratove bolesti, već zbog vas i slobodnog vremena kojeg sam htjela ugurati u jedan mali dan... Brat mi je u redu, ako vas to već zanima... Mislim, dobio je trajne opekline na licu i s vremena na vrijeme koža mu otekne i nabora se po obrazu, poput zmajeve kože... Ali, tko mu je kriv? Ja sigurno neću biti uplašena i tužna zbog toga. Ja ću biti uplašena kad ne dobijem pismo od svog dragog čitav mjesec koliko sam ovdje. A to valjda već nešto znači? Samo mi jedna riječ trenutno pada na pamet... Anastacia... Možda bih mogla svoju kuglu čarobne moći nekako upotrijebiti da se dočepam istine? Oh,da, pa vi neznate što je čarobna kugla... a to me dovodi do sjećanja i zaključka da vam nisam do kraja ispričala svoju pustolovinu u Alavadorovom uredu.. Dakle, duh, kojeg sam na iznenađenje, zapravo više na prepad, upoznala u odaji, rekao mi je da je Alavador nakon svog tajanstvenog i čudesnog nestanka s njegovih dvora, sakrio moći u svoj najdraži kutak... budući da se nije namjeravao vraćati ovdje zbog nerazumljivih i još nepoznatih razloga, znao je da njegove moći, u njihovom materijalnom obliku može pohraniti u neki predmet i sačuvati...ali on zapravo i nije mislio baš to... -Alavador je...- duh je govorio sad već ubrzanim tempom, glasnije i manje razgovjetno, kao da ga sve to zabavlja i nastavio u istom ritmu: - ah, Alavador je bio zbilja čudan! Uvijek vjerovao da na mladima svijet ostaje... Tu je zastao i značajno me pogledao. Nisam ni slutila što će mi sljedeći reći...nisam ni slutila sam ja ta...da sam ja odabrana... uvijek sam mislila da mene sve dobre stvari zaobilaze ili napuštaju... ali... - Ne shvaćam smisao vaših riječi - ponjukala sam ga da nastavi, tražeći po svojim glasnicama ljubazne tonove koje su zadnjih godina zakazale... Duh se nasmijao i zagrcnuo. Strpljivo sam pričekala da se iskašlje i napokon vrati uobičajni ton glasa. - Alavador je htio svoje nasljedstvo ostaviti nekome... - sad je govorio polaganije, trudeći se da svaku riječ upijem na način kako on hoće... njegova se prozirna prilika isijavala na blagoj svjetlosti poput disko kugle... Više se nisam bojala nestvarnog... - Mislite, njegove moći? - zvučala sam još ljubaznije, znajući da postoji mogućnost da duh odustane od svega i izbaci me odavde...a to nije ono što sam ja htjela... - Oh, pa vi ste stvarno pametni...baš kako je Alavador rekao! Pametna? što uopće taj glupi čarobnjak zna o meni? pa ja se nisam ni rodila kad je otišao...što znači da nezna da li uopće postojim... ali ne... on zna da sam ja pametna...Kako on to zna, a ja ne znam? Jer je on odabrao mene... Ispričao mi je kako je Alavador začarao tu prostoriju da u nju može ući samo odabrana osoba. - Pa to je bila obična brava! Nju može svako običnom čarolijom probiti! - rekla sam, ubrzo zažaleći, zbog osjećaja krivnje zato što sam tek tako ušla u zabranjeni dio dvorca. Na kraju je ispalo da je to tako trebalo biti, jer je samo odabrana osoba mogla ući u njegove misterizone odaje. Duh se ponovo nasmijao, kao što svaki put učini kad vidi moj upitan i nesiguran izraz lica, pa me gostoljubivo povede do kraja prostorije. U kutu, pokraj Alavadorove slike gdje se izmjenjuju njegove sretne grimase, stajao je okrugli stakleni predmet koji je isijavao poput duhove beživotne kože. Osjećala sam toplinu i ugodan osjećaj u želucu kad sam se približavala toj čudnovatoj tvari... Brzo zaključujem da je to Alavadorov spremnik moći. - To je Alavadorova čarobna kugla moći! - duh potvrdi moju misao. - Ne mogu ti otkriti kako se koristi...jer to neznam... to ti moraš otkriti...na meni je samo da ti dam... Blijedo sam piljila u duha lagano se tresući pod snažnim pritiskom svjetlosti iz kugle. Osjetila sam njenu razmjernu snagu koja mi je kolala venama znajući tada da joj pripadam...i onda pripada meni... Uzela sam je i bez pozdrava otišla. Trenutno se nalazi u mom koferu, ali ja je još nisam spremna ikako upotrijebiti...jer znam da još nije vrijeme za to... Neznam zašto mi Alavador toliko vjeruje i povjerio je meni posjedovanje njegovih moći, ali znam da to nisam dobila za olaku upotrebu... Vrijeme čarolija tek dolazi... |