| siječanj, 2006 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
*Dnevnik jedne vještice*
Vrijeme Murdora i najvećih zlih magova ponovo dolazi.
Alavadorova moć mora ponovo biti oslobođena... Kako bi Neverending opet mogao funkcionirati kao glavni grad i središte čarobnjaka, ujedno kao mjesto ispunjeno najrazličtijim mističnim stvorenjima - kako bi Murdora ponovo potjerali u podzemlje, njihov davno zaboravljeni čarobnjak Alavador predao mi je svoju moć. Ja sam odabrana. I ovo je moje svjedočenje...
*Ja*
- Samantha Trevion
- živim u Neverendingu
- Volim Marca
- Mrzim Anastaciu
- korijeni mi vuku iz glupog mjesta zvanog Čudozemlje - koje je ujedno najsvetije mjesto vilenjaka
- da, to je ironično jer tamo žive samo izrazito dobri ljudi
- ah, da, a ja baš nisam u toj kategoriji
- mrzim dobre ljude
- pohađam 2. razred čarobnjačke srednje škole, smjera - čarolije.
- odlična sam učenica
- iskrena
- zapravo preiskrena
- čuvarica sam Alavadorove kugle
- volim jako malo stvari
- da, volim mrak
- volim bacati kletve
- poluvila sam, poluvještica
- mrzim svoje mješano podrijetlo
- jer teško je biti jedno i drugo, jer uvijek se na kraju moraš odlučiti za jedno
- najbolja prijateljica mi je bolubožica Danielle i vještica Elizabeth
- Danielle je najvjerovatnije najmoćnija moja vršnjakinja u Neverendingu
- skrivena želja mi je biti tako moćna
- jedna sam od rijetkih u Neverendingu koja ima vilenjačke krvi i zna letjeti.
- često poželim ubiti nekoga
- nitko ne vjeruje da su moji preci stvarno dobri ljudi
- jer nitko ne misli da sam ja dobra
- Kao i Anastacia. Kao i...svatko.
- hm...da
i to bi bilo ukratko o meni...
|
Spremna sam. Koferi su tu. ------------------------------ Već se spremam za put, iako se vraćam u Neverending tek za pet dana. Tek (!), kako bi rekla moja majka. Ali ja to jednostavno ne mogu dočekati. Dušom i mislima sam već ondje, a uskoro ću biti potpuno... mojim duhom i tijelom... tamo, kraj Marca... Na mjesečini u parku osluškujući zviždukav povjetarac gricakujući obiteljsko pakiranje keksa Magic day... Nedostaje mi sve to. Svaka pojava, zbivanje, stvar koja je vezana za Neverending, a ovdje je nema. Sinoć sam zavirila u skrivene odaje dvorca kad sam se vraćala s objeda iz dvorane... U hladnom, slabo osvjetljenom hodniku primjetila sam vrata zaključana debelim, srebrnim lokotom čiji se odsjaj ljeska na dalekom svijetlu iz odkriljenih vrata dvorane. Moja znatiželjnost nije mogla jednostavno odoljeti. Jačina željeza me nije ni najmanje uplašila. Već sam naučila da ovdje u Čudozemlju ljudi nisu navikli na vještičje moći, a poznato da vilenjaci nisu sposobni skinuti čaroliju sa zaključanih vrata. Proučila sam građu lokota, objesila osmjeh koji govori joj-kako-ste-glupi i izrekla: -Shazam! - što tiše kako me duhovi ne bi čuli. Vrata su se otkrilila škripajući rušeći tišinu i dodajući dodatnu sablasnu nit ovom dvorcu. Prostorija je bila onakva kakvom sam očekivala. Mala, s škripavim drvenim podom obavijena zavjesom paučine. Sigurna u sebe, krenula sam prema sredini sobe, dok me nije nešto priklještilo za nogu i povuklo me prema dubini... - Ha, ha, ha - smijao se...pod? Uza sve napore koje sam davala trudeći se da se izvučem iz stiska, uspjela sam nabaciti sarkastičnu i upitnu grimasu. - Znao sam da ćeš nasjesti! - rekao je isti glas koji se smijao i ubrzo sam vidjela prozirnu priliku što se lagano vijorila s poda prema vrku prostorije. To je, zaključila sam, samo mali dvorski duh. -Tko si dovraga ti? - rekla sam bijesno i nasmjestila krila što su se malo ukrivila od mog razbacivanja na sve strane, kako bi se oduprijela duhu. Duh je bio, kao i svi njegovi istoimeni, proziran, velikih usta s velikom sličnošću čovjeka koji je bio prije nego je umro. - Ja sam čuvar tajnih odaja dvorca kralja Alavadora Treviona, i tebe sam čekao! Mene? Ma da! Hajde bar netko da mene čeka... Nisam imala pojma da će mi priopćiti nešto takvo...nešto čemu se nisam nadala...ali priželjikivala u jednom od svojih snova... -Ti si izabrana... Da! Izbarana! Gledala sam ga u čudu očekujući da će se opaliti smijati... Šutio je i gledao me striktno ozbiljno. - Izabrana za dobrodošlicu koju si mi priredio? Za ovo tu preplašivanje? - Ah, to je bila samo šala...prvotravnjaska! Tip je lud! Travanj je tek za tri mjeseca... Možda je jednostavno izgubio pojam o vremenu... - Dođi, pokazat ću ti! - uveo me kroz prostoriju za koju sam na mislila da je mala i prašnjava. Bila sam iznenađena kad sam vidjela visoki strop u obliku luka s luksuznim magičnim tapetama na kojima se s vremena na vrijema nasmješi Alavador, a onda nestane ostavljajući trag svog lica... Soba je bila puna nekih trofeja i skulptura nepoznatog vlasnika. Vjerovatno Alavadora, pomislila sam. Tad sam shvatila (puno mi je trebalo) da je to njegova bivša radna soba...njegov tzv. ured. Bravo ja! - Dok je živio ovdje, Alavador je često obitavao u ovoj prostoriji..- duh je govorio sporo i glasno, poput mog učitelja čarolija, i otkrivao djelove prostorije mičući zavjese paučine koje su ga ometale i probijale kroz njegovu beživotnu kožu. Očarana tajnovitosti ove Trevionove odaje, napokon sam došla po ono što mi je duh namjeravao dati...zbog čega me je tako dugo čekao.... Ah, došla mi je sestričina. Kaže da mi je brat završio u kanalu morskih nemani, u zabranjenoj zoni dvorskog područja. da, baš me briga! Ionako se uvijek smuca ondje gdje mu nije mjesto. Nadam se da su ga morski zmajevi dobro uplašili, i da je naučio lekciju. Od sestričine upravo saznajem da se trenutno nalazi u bolnici za magijske bolesti...pita što to piskaram....što te briga, glupačo! oh...moram ići... Izgleda da je netko...netko tamo gore odlučio da je važniji brat od prepričavanja svoje najveće pustolovine u glupom Čudozemlju... -Ma idem!!! |