... sreća u ovome životu ovisi manje o tome što vam se događa, a više o načinu na koji to prihvaćate...

Danas se na glazbenoj sceni iz minute u minutu stvaraju novi boy bendovi, novi spotovi, različiti stilovi... To je OK, jer kako bi bilo da svi slušaju jednake stvari i imaju jednak ukus? Užasno! Svima nam je potrebna raznolikost, ali jednu stvar ne razumijem - zašto je potrebno sve to vrijeđanje oko različitih ukusa?!
Ja imam svoj stil, baš kao što netko drugi ima svoj. Osobno mislim da US5 dobro pjeva, ali dosad mi nije palo na pamet da vrištim kad ugledam njihovu sliku i tako to. Isto tako, i Hilary Duff mi je super...
U biti nemam ništa određeno, već slušam ono što mi se sviđa, ali mislim da je glupo da se sad tu vrijeđamo zbog ukusa u glazbi. Osobno ne volim Kurta Cobaina, ali to nije razlog da nemam prijatelje koji ih slušaju. Jedna od mojih najboljih prijateljica sluša ono što se meni nikad nije sviđalo, pa što onda?

Mislim, pet prstiju na jednoj ruci nisu isti, a kamoli pet ljudi koji se upoznaju na nekom mjestu kao što je škola, kafić... Eto, to je to, mislim da ste svi razumjeli što sam htjela reći. Različiti tipovi glazbe su tu da ih različiti ljudi slušaju i nikakvo vrijeđanje nije potrebno!

Glittery texts by bigoo.ws

Halo lepi moji! Kak ste mi?? Ja sam vam malo prije dojurila domeka (od jučer), ludnica, a?? Prespavala sam kod frendice u Mačkovcu, tj. prespavale smo ja i Vanja!! Jučer smo bile u Rotoru, e znate kak je bilo zabaffno??? Koma (u pozitivnom smislu)!! Heh…tak smo se sfeštale, no jest, da si nismo nikšne komade našle, al nije bed…glavno da je nama bila fenomentastično!! Kak je to sve bilo: išle smo vam u Rotor oko 21h i ono dojdemo tam prve i ne moramo platiti upad, 10kn prešparano, kaj nije ni to za bacit!! Onda smo se vam lepo smestile za jedan saparejček i Ivana je počela plesati, popevati, bila je raspoložena od samog početka!!! Onda sam ja odjurila na WC jer me netko zval, heh, pucke, netko me zval, ne??? I onda vam je tak to sve bilo, plesale smo, pile smo, i bilo nam je ludo!!! Negde oko 3h ;o) smo išle polako doma, peške, naravno Ines prati dečko, a ja i Vanja koračamo tak jadno po toj cesti, skoro nas je auto pobral, mislim jer su nas noge bolele ( a koga nebi od cijele večeri plesa)…došle smo doma, popale smo tam neke kolače i uz to se Vanja dopisivala , tj. žicala Inesku za porukice…. Išle smo spat mislim negde oko 4, i zaspale ODMA… E ljudeki moji tu noć bum pamtila celi život…. Kaj se još svega toga dogodilo, al da to sve pišem…mislim da se ni nikome nebi dalo čitati!! Ajd do sljedećeg posteka jedna vejika čobica!!!!

saint st patrick's day 2006

st patrick's day 2006

st patrick's day 2006

Life is a playground. Svatko glumi nešto što nije da bi se uklopio u standard. Zašto je to tako? Zašto se svi trude uklopiti u struju kada ne znaju kamo ih ona nosi?
Mladi kao da se boje izdvojiti iz mase, pokazati da su drukčiji, da imaju svoje stavove i razmišljanja koja se razlikuju od ostalih. Život je kratak, a svatko ima svoj put. Zašto drugima dopuštamo da određuju kamo će nas odvesti sljedeći korak?
U današnje je vrijeme teško biti jedinstven. Da, sa svih nas strana bombardiraju izjavama tipa 'Svatko je drukčiji' i slično, ali se ja baš s time ne bih složila. Možda i jesmo, ali se to ne vidi.
Previše se opterećujemo tko će što reći i misliti o nama! Zaboravljamo da jedino mi krojimo svoju sreću te da se ne trebamo opterećivati tuđim razmišljanjem o nama i našem životu. Zar je važno što drugi misle? Jedino nam treba biti stalo do onih osoba koje su nam bliske, koje nas vole i njihove mišljenje trebamo cijeniti.
Zaboravljamo koliko je cijenjena jedinstvenost. Netko tko se po svojim razmišljanjima, ciljevima, stavovima ili pak svojim stilom odijevanja izdvaja od drugih. Zaboravljamo svoju osobnost. Karakter koji nas čini onim što jesmo. Moramo ga hraniti, znanjem, vještinama, ljubavlju, STRAŠĆU! Trebamo imati nešto za čime nam srce brže kuca. Nekome je to rukomet ili odbojka, nekome ples, a nekome strani jezici ili glazba. Strast za nečime što volimo.
Drugima ne moramo ništa dokazivati: važno je da to što činimo činimo za svoju sreću i unutarnje zadovoljstvo.
Kroz život trebamo hodati uzdignute glave, hrabro i čista srca. Odlučivati sami, sami pogriješiti. A kad padnemo - snažno se podići i opet stati na svoje noge. I na kraju samo našeg puta znat ćemo tko smo, što smo i koliko stvarno vrijedimo. Da smo netko samo zato što jedino SVOJ PUT slijedimo!

saint st patrick's day 2006

Ej ljudi sorry kaj nedostaju neki postovi i kometarčeki, radi toga sam i ja sredita, užas!! Ak netko hoće vidjeti to kaj nedostaje nek ide na http://darkangel69.arhiva.blog.hr!! Sorry svima i velika pusa!!
Ninchy...

Da mi je samo
da se nađem tu
kad priznas sam sebi
Bogu i narodu
da sam ja
bila najbolja

Da sam ja
bila najbolja

Vjetar te nosi
ja zaustavljam
koliko moj si
da ti ne pricam
da sa mnom si
bio najbolji, najbolji

A gdje sam do sada
bez ljepote i sjaja
otkad dosao si
s vjetrom kroz vrata
i reko oprosti mala
oprosti mala

Oprosti za ono sto ti
nikad nisam dao
zasluzila jesi
al bolje nisam znao
reko i otisao

Da sam ja
bila najbolja

saint patrick's day

Iskreno, ne znam ni sama točno razlog zbog kojeg ovo pišem, ali odavno vjerujem da za sve postoji razlog, pa tako i za ovo. Uzaludno je tražiti razloge, tražiti odgovore tamo gdje ih ne možemo pronaći
Neprestano slušam ponajviše mlade ljude, buntovnike, one koji se inate u odnosu na društvene norme i općeprihvaćena načela, koji se pitaju zbog čega smo tu, koji je zapravo smisao našeg života, našeg uzaludnog traganja, strepnje, boli… Ipak, razmišljajući samo gradimo i otkrivamo svoj intelekt. Bitno je biti na putu, razmišljati, a ne toliko doći do odgovora.
Najčešći je problem neuzvraćene ljubavi i znam da svima sa strane to izgleda umanjeno; znam da vam se čini da vas baš nitko ne razumije, ali, sjetite se, bili su mnogi prije vas i bit će nakon vas…
Znate li što je najfascinantnije kod takve vrste ljubavi ili, više bih rekla, zaluđenosti? Stvar je u tome što ponekad predugo gledamo u vrata koja su se zatvorila, a da ne primjećujemo da su se druga otvorila. Ostajemo zaslijepljeni svjetlošću onih vrata koja se ne otvaraju, a svjetlost sve više blijedi. Ali kad i u potpunosti nestane, ostavi trag na nama. Neku vrstu pečata, zauvijek.
I znam da vam se ponekad čini da više nemate snage za neprestanu borbu s vjetrenjačama, ali vjerujte mi, ni sami niste svjesni kolika je vaša snaga. Pronađite je duboko u sebi i bit ćete sretni! Znam što govorim, ne pišem ovo napamet. Prošla sam i više toga nego bi itko od vas mogao zamisliti. Snaga leži u vama samima!

I za kraj, svi vi koji ovo čitate i koga su bar malo dotakle moje riječi, zamislite se na trenutak nad njima. U ovim riječima je sadržana sreća mog života: NE POSTOJI SRETAN ŽIVOT, POSTOJE SAMO SRETNI TRENUCI. ŽIVITE ZA TE TRENUTKE I BIT ĆETE SRETNI!

st patrick's day images