Agnur je bio zapanjen vijestima koje je primio.U jednu ruku mu se nije sviđalo što se cijeloga života stalno nešto očekivalo od njega,i što mu je to bilo prešućeno do ovog trenutka.No,došavši na zdravo razumsko razmišljanje,zaključi da nema šta zamjeriti majci koja je ovo držala za sebe do trenutka u kojem to postaje važno.Također,velika očekivanja ljudi samo su još više razgalile njegovu upornost i tvrdoglavost da ide putem svojeg oca,te kao i on,bude Kaldurski vijesnik života,koji bi svakog početka proljeća hodočastio na svetu planinu.
No,sada sve postaje drugačije,baš kako je i njegov otac prorokovao.
"Majko,moraš mi reći sve što znaš,točno od riječi do riječi kako je rekao",kaže joj Agnur.
"Rekla sam ti.Neznam odakle je dobio takvo znamenje o budućnosti,dali je to bilo samo nagađanje,ili ciljano.No jedno znam:Govorio mi je istinu.Iskra ozbiljnosti javila mu se u očima,pomiješana sa strahom budućnosti.A i sama sam mnogo puta kroz to prošla u snovima,pokušavajući doznati nešto više,opširnije od njega." stane,i pogleda u prazno."No odgovor mi je uvijek bio isti",nastavi."Uvijek bi govorio namma nesse."
-