Misli mu privuče graja gavrana koji su mu se rojili iznad glave.Odjednom nešto padne pored njega.Traživši pogledom šta je to bilo,instiktivno krene prema bodežu,no smetnuo je s uma da je oružje pustio na početku hodočasničkog puta.Stisne vilicu.
Vidio je mrtvog gavrana,iskljucanih očiju.Zaprepašteno je gledao u taj prizor,razmišljavši što bi taj znamen trebao značiti.Vrativši pogled na gavrane u visini,vidi da su već daleko na obzoru.
"Thune,pomozi nam!" prošapće.
-
Vrativši se u svoje naselje,odmah krene do poglavara svojeg klana,Krimmixa ravnatelja.Koračajući prema njegovom šatoru,pridobije mnogo znatiželjnih pogleda.Došavši ispred ulaza,zaustave ga stražari."Stranče,pokaži svoje lice,ostavi oružje pri ulasku,i objasni kojim poslom dolaziš.
Koth skine kapuljaču,time univši svjetlost na svoje lice i pokazavši svoje oštre sumorne crte lica.Plave oči zabljesnu čudnom energijom.Sumorno se nasmije,i otkrije svoj oklop od krzna kojim se pokrivao.Krene otkopčavati kopču koja je držala dvoručni mač koji je visio straga,izvadi i bodež iz svojih njedara.Izusti "Dolazim pred moćnog Krimmixa ravnatelja sa znamenjem koje sam jučer dobio."
"Ah,Agnure,nismo te prepoznali.Uđi",jednostavno mu odgovore,vrativši se u svoje mirno stanje.
On im kimne,i krene prema sredini šatora.
Vidio je mnogo ljudi,pošto su bila proljetna pridonošenja.Jedna majka je pridonijela dvoje blizanaca,vezujući time njihovu krv za poglavara.Drugi,pak,su donijeli prve uslove svojeg uroda poglavaru,da im omogući njegov blagoslov.Treći su pak bili izaslanici nekih udaljenih plemena sa sjevera,pridonoseći kao darove mirisne smole,zlatne kipiće raznih božanstava,te razno oružje.
Strpljivo čekajući kraj pridonošenja,utone u tamu gomile koja je promatrala.
U glavi su mu se rojile svakakve sumnje.No u jedno je bio siguran,da će to znamenje donijeti loše stvari.
Svakog početka proljeća,zadnjih dvadeset godina bi pošao navjestiti svojem narodu dolazak života u smrznute krajeve Kaldura,kao što su i njegov otac,i oci njegovih otaca to činili generacijama i eonima ranije.I nikada prije se nije desilo nešto takvo.
Proguta knedlu u ustima,pošto je došao red na njega da poglavaru saoći loše vijesti.
"Ima li još netko voljan moje pažnje",upita Krimmix,kojega je sve to uspavljivalo na njegovom tronu.Bio je ogrnut u mamutovo krzno,a na goloj mu je glavi nahereno stajala kruna optočena oniksima sa svete planine,zrcaleći se u svojoj crnini.
"Ima,gospodaru.",odgovori Agnur,te priđe prijestolju.
"Ah,Agnure,brate iz bitaka.Vidim da si se vratio sa svog hodočašćenja.što nam ove godine donosi proljeće",upita Krimmix,radoznalo gledajući u Agnura svojim sivim očima,gladeći svoju sijedu isprepletenu bradu.
"Nažalost,ničeg dobrog,gospodaru." šator utihne,u isčekivanju što će Agnur sljedeće reći."Naime,jučer sam pridobio zabrinjavajuće znamenje.Došavši pred drvo memorija,primjetio sam da još nije propupalo." Uzme pauzu da primjeti reakciju slušatelja.Krimmix ga je napeto gledao,pitajući se što bi to moglo značiti.Nije bio niti svjestan da tu još nije kraj.
"No,to nije sve,gospodaru.Prilikom tog nemilog događaja,pored mene je pao mrtvi gavran..",ovo je uzdrmalo ljude,udišući oštro,u nevjerici.
"Mrtvi gavran,iskljucanih očiju od svoje vlastite vrste!"
Svjetlost u poglavarevom šatoru kao da se prigušila.Krimmix fokusira pogled na Kotha,a ovaj odvrati pogled u pod.
"Zaista,nosiš loše vijesti.Nikada prije nije se desilo da drvo ne procvjeta.Samo to je zabrinjavajuće,a da gavrana niti ne spominjem." Napravi malu stanku da smisli šta će.Ono malo naroda što se nalazio u šatoru gledao ga je u nevjerici,čekajući odluku svog poglavara.
Razmisli još malo,češajući se po bradi,te prozbori:"Imam zadatak za tebe.Poslat ću te u sveto Ardsko carstvo,da preneseš ovo znamenje njihovom carčiću.Iako je uobražen i naporan,smatram da će ga odjednom više zanimati povijest našeg naroda.Možeš uzeti šta god ti treba,koliko god ti treba.A ja ću morati popričati s noćnim druidima."
-
Promatrao je oba mjeseca ležeći u krevetu,pokriven debelim krznom.Osjeti meškoljenje pokraj sebe,i Areath,njegova žena okrene se na drugu stranu,obuzeći ga rukom.Nježno joj uhvati dlan,i poljubi je u čelo.Ona se sneno nasmije,i opet odluta u snove.Vrativši pogled na nebo,vrati se razmišljanjima.Možda je drvo jednostavno umrlo,pomislio je,no znao je da to nemože biti istina.Ako je već toliko prkosilo vremenu da je postalo simbol beskonačnosti,onda bi moglo umrijeti jedino utjecajem nečeg.Tu mu se prvi put javi ideja da je možda netko sabotirao drvo,otrovao ga,ili nešto slično.Ali tko?I zbog čega?Nije si znao odgovoriti.