Odjednom zapazi jasnu sliku o tome što bi trebao napraviti,nikad jasniju.Spoznao je da je za ovaj trenutak predodređen,i da mu je ovo bilo suđeno.
Glasno povikavši svojim ljudima da ne uzvraćaju silom,krene laganim korakom prema smjeru od kuda je koplje došlo.Čuo je uspaničenu viku iza sebe,ali više nije bilo bitno.Znao je što mu je činiti.Već se nalazio u blizini prvih stranaca,i po prvi put ih vidio izbliza.Bili su tamnije boje kože od njih,iscrtani svakakvim simbolima po tijelima,oskudno odjeveni,i nosili su razne perjanice i ukrase koji su ih činili neljudskim.Došavši do onog kojeg je smatrao bacačem koplja,lagano pruži ruku prema njemu,i kaže "Namma nesse".Nije znao zašto,ali je osjetio da je pravo vrijeme da kaže riječi koje mu je pokojni otac renio u snovima.
Odjednom,straci ostanu zabezeknuti njegovim činom.Nekolicina njih počne nešto užurbano pričati,i jedan,veći i strašniji od njih,stane pred njega.Imao je drvenu masku nekakvog demona isplaženog jezika.Perjanica mu je bila veća i šarolikija nod ostalih,tijelo mu je bilo u potpunosti prekriveno čudnim simbolima,a za pasom je imao nekolicinu bočica nepoznatog sadržaja.Približivši mu se,počeo se lagano njihati na nogama,kao da se priprema zaplesati.pvjevajući nekakav napjev,počeo je kružiti oko Sotha.Pjev mu je bio poznat,no nije znao odakle.Nakon tog kratkog performansa,stane ispred njega,te se odjednom baci na koljena,klanjajući se ispred njega.
Cijelo je vrijeme bio suzdržan i pod kompletnom kontrolom.Svi su počeli izlaziti iz sjena prašume na slabu svjetlost koju su baklje pružale.Bilo ih je više nego što su mislili.Sa svih strana su se počeli pojavljivat;sa stabala,iz zemlje,iz šume.Strani vrač je i dalje nepomično klečao iza njega,počevši naricati,"Namma nesse!Namma Nesse!",i svi ostali su ga počeli pratiti,dok su njegovi ljudi u nevjerici gledali što će se sljedeće dogoditi.
Dignuvši se,vrač mu počne pričati nešto stranim jezikom.Nije razumio,ali je znao što se treba dogoditi.Vidio je to nekoć negdje,i znao je da mora krenuti sa njima.Okrenuvši se prema svojoj družini,pomisli što će biti sa njima.Pretpostavljao je najgore,ali smatrao je da on tu nemože ništa učiniti.Kimne glavom vraču,dajući mu do znanja da je spreman,i polako počne s njim hodati prema prašumi,dok je slušao urlike smrti svoje družine.
- - -