Sutradan je sve bilo spremno za odlazak do drevnog hrama.Ekspedicija od dvadeset ljudi,s svom potrebnom opremom,alatom i oružjem strpljivo su čekali Sotha i Ragora da im se pridruže na čelu da ih odvedu do spomenutog mjesta.
Svi su bili u isčekivanju nečeg novog,makar samo informacije o narodu koji je tu nekoć obitavao.Novoj civilizacji na drugom kraju zemlje.Nekolicina njih je ostala u kampu,čuvajući stvari i brod.
Krilo Sothovog šatora se podigne,te izađe Soth u pratnji Ragora i još dvojce tragača.”Dobro,vidim da je sve spremno .Ragore,vodi nas do zigurata!”
Napredovanje je bilo teško i sporo,s obzirom da nije bilo puta,i prašuma je bila zarasla.Činilo se da ovuda nikad nije prošla ljudska noga.Visoka kvrgava stabla gigantskih razmjera vinula su se u zrak,zaklinjajući toplo proljetno sunce.Tihom žamoru skupine tu i tamo bi se pridružila neka ptica sa svojim pjevom,ili lagano žuboranje vode iz obližnjih potočića.Daleko ispred njih,tragači su ispitivali teren.Jedan od njih je bio Arstofal.
Bio je to čovjek u svojim ranim četrdesetima,zapuštene kose i brade,i groznog zadaha za koje je bilo zaslužno njegovo prekomjerno uživanje u kušu.Nosio je kožni prsluk tamne boje,obrubljen krznom.Bio je naoružan mačem,bodežom i prebačenim lukom na leđima.Čučnuvši,promotri trag na koji je naišao.
“Ovuda je prošlo krdo nekih životinja,i to nedavno”,pomisli,te krene pratiti tragove.Ono što nije primjetio je da ga budno prate oči gore,visdoko u krošnjama.
-
“Hram je u ovom smjeru,još nekih par sati hoda”,reče Ragor,te rukom pokaže u smjeru juga.Bili su se popeli na čistinu s koje je pucao prekrasan pogled dolje na zaljev,i s druge strane,na divlju i gustu šumu dokle pogled seže.Tamo,daleko na istoku,počele su se dizati planine sniježnih vrhova.
“Onda ovdje čekamo naše tragače,kao što je bilo i dogovoreno.Neka se ljudi odmore i okrijepe”,naredi Soth.Ubrzo se družini pridružio i prvi tragač,Kelloh,dok od Arstofala nije bilo ni traga ni glasa.Zapovjed je bila jasna;da imaju prednost do dvije milje ispred ekspedicije.Vrijeme je prolazilo,i već se trebao vratiti,to je svima bilo jasno.
Sothu nije bilo drago da je očito došlo do nekih komplikacija.Čekanjem se tjeskoba samo povećavala.Naposljetku,odluči poslati nove tragače,ovaj put da tragaju za njihovim kolegom,kad,iznenada,Arstofal se uzbuđen vrati.Soth puhne u svoj ratni rog da pozove poslane tragače natrag.
“Ispričavam se na kašnjenju,moj gospodaru.Zadržao sam se jer sam naišao na krdo...Neznam čega.Nikad takvu životinju nisam vidio u životu.Veća od medvjeda,no jača od najjačeg,a liče na mamute,daleko s sjevera Srednjezemlja.Krase ih opake kljove,i napucan izgled.Ovako mišićave,s lakoćom bi mogle oboriti čovjeka,ili još gore,skupinu ljudi."
Soth je samo strpljivo čekao da ovaj objasni do kraja,a onda mu bacio komad mesa,govorivši:”Pojedi,pa krećemo.Životinje su,njih se čovjek ne treba bojat.Treba se bojat čovjeka.”
Kad su došli do hrama,noć se već počela lagano spuštati.Užurbano se radilo na pripremanju vatre,ležajeva,deranju ulovljenih životinja,i spremanju hrane.Hram je zaista bio zarastao,i bilo je potrebno očistiti teren prije proučavanja,a kako je već bio mrak,pustili su to za po danu.No Soth je stajao tik do hrama,i promatrao u drevnu građevinu.
Nije to bio ni približno sličan ekvivalent hrama Ardske arhitekture,s visokim i debelim obeliscima,već je bio piramidalnog i stepenastog oblika,izgleda kakvog nikad prije nije vidio.Crte građevine bile su jasno izražene,ovakao izbliza,bez obzira što je imao debel sloj mahune svugdje po sebi,sakrivajući ga u prašumi.Razmišljao je o kulturi koja ga je podigla,i zašto na ovom mjestu,duboko u prašumi.Što im je predstavljalo?Odlučio se time pozabaviti sutradan,te krene do svog gunja uhvatiti koji sat sna.