...Prošlo je već punih mjesec dana od kako se posada ekspedicijskog broda "Slava" iskrcala u novom svijetu.Soth,kao vođa putovanja,bio je izrazito zadovoljan što će osobno moći doći pred samog cara svetog Ardskog carstva,i reći mu da je imenovao novi svijet dijelom Arda.Već je počeo i maštati o idućim putovanjima u ovaj novi svijet:Prvom,pa drugom,pa trećem,svakim putom sve bogatiji i puniji novih i egzotičnih stvari.
Neki dan se Kallin vratio s neobičnim dragim kamenom,velikim gotovo poput njegove šake.Njegov blesav osmijeh skinuo je Soth,kada mu je rekao da to pripada caru.Činilo se da če jadan čovjek zaplakat.
Kada,odjednom,jedne večeri vrati se Ragor s uobičajenog izviđanja okoline njihove kolonije,i sav uzbuđen,odmah je pojurio do Sotha.
"Kapetane!",protisne jedva kroz zube,boreći se s povratkom daha,"Pronašao sam nešto",nastavi,i dalje hvatajući zrak."Pronašao sam ostatke nekakvog drevnog zigurata.Na pola dana južno od nas.Nisam bio još tako daleko.Sav je zarastao u vegetaciji,ali i dalje se jasno vidi da je to bilo građeno ljudskom rukom!"
Soth krene prema njemu,pruživši mu kalež s razvodnjenim vinom,te se okrene,te prekriživši ruke iza leđa,stane razmišljat.
"Nema razloga za paniku.Punih mjesec dana smo ovdje,i nismo vidjeli nikakvog traga civilizacije.Mora da je to ostatak nečeg iz nekog prijašnjeg doba.No,usprkos tome,valja biti na oprezu.Na nepoznatom smo prostoru,i svaka sitnica može biti pogubna."
Okrene se prema Ragoru,i reče: "Odi se odmori.Sutra krećemo prema hramu,vidjeti o čemu se radi.Ja ću obavjestiti potrebne."
Ragor kimne,stavi šaku na prsa,kao pozdrav,te izađe iz Sothovog šatora,puštajući ga u razmišljanjima.