Danwari's wonderful world ...
Amerika vs. Irak
Od pamtivijeka oni jači, veći i moćniji 'gaze' po malima i nemoćnima.
Svjetska velesila vs. Nemoćnog Iraka. Prava utakmica. Utakmica za život ili smrt. Ne za prestižne novce, ne za transfere u bolje sutra, ne za vile na moru, jahte i koznaštasvene....za život.
Rutina mi je da kad dođem na posao skočim na net.hr i pogledam vijesti. Danas sam doslovce.... stala. Piljila u ekran....čitala, čitala i ponovno čitala jedno te isti članak. S nevjericom.
U kojem mi to svijetu živimo? Da li samo ja umišljam da smo u 21 stoljeću....samo umišljam da na svijetu ima užasno puno bogatih ljudi....samo umišljam da sam jučer u novinama kao vijest dana čitala kako se Posh napila pa ju je njezin brižni suprug trebao nositi do auta....
Gledam svakog dana kako se djeca bacaju roditeljima po podu jer je mama rekla da danas NEMA za njegov omiljeni sladoled (vjerovatno peti tog dana) i slično. Ovo što sam danas vidjela....pročitala.....osjetila u sebi, nadmašilo je sve probleme koji me muče zadnjih dana.
"Bebe u iračkoj Faludži rađaju se s još neviđenim deformacijama i bolestima, a liječnici i lokalni stanovnici kao uzrok navode američko 'specijalno oružje' korišteno 2004. godine...."
Da bude sve još ironičnije, Pentagon je sve to i priznao.... ali ocito da na svijetu vlada ona stara "tko prizna, pola mu se prašta" , kao da se radi o nekoj sitnici, nečemu što nije od životne važnosti.... pa što, samo su uništili živote 'nekolicine' djece i njihovim roditeljima.
Tko je za to odgovoran?
Nitko.
Svi dižu ruke...nitko ništa nije vidio, niti čuo. Rat u Iraku? Zar su Ameri ikad vidjeli Irak? Ma neeee.... nije istina. Mislim, ok... ajdeeee dobro, priznajemo, ali što sad?! ... Hoćete nas ubiti zbog toga? ....
Jedna mlada mama ispričala je kako su njezina djeca umrla od oštećenja mozga, što su liječnici i potvrdili, a kad ih je zamolila da joj napišu i službeni izvještaj .... nisu imali hrabrosti.
Hrabrost?
Što je uopće 'hrabrost' današnjice?
Hrabro je sačuvati živu glavu i zdravu pamet u ovakvom svijetu. Sve se vrti oko nogometaša, ruskih bogatuna, vlasnika forumule 1, nekim wannabe manekenkama, top modelima, samoprozvanih umjetnika....
Umjesto da održimo ovaj svijet koliko toliko normalan, da ne postoje razlike među kontinentima, državama, nacijama, rasama, vjerama... mi održavamo i širimo mržnju.
Dok namrgođeno šetamo između polica novootvorenog supeeeeerbutika i cmizdrimo kako ovaj mjesec 'vidi vraga' nemamo za novu Pradinu torbicu....
Što ta jadna djeca i njihove obitelji imaju od svoga života u Faludži .... tračak nade da će se možda dogoditi neko čudo i da će živjeti sretni i zadovoljni ostatak svog života?! ...
Ne znam što bi vratilo osmjehe na njihova lica.... bolesni su, deformirani.... a mi se žalimo i šizimo kad nam pukne nokat ili nešto još smješnije.
Divim im se što imaju hrabrosti živjeti, jer ja....ja ne bi mogla.