Daniel's Diary

ponedjeljak, 03.10.2016.

Depression in my bones

Hej drugari,
Danas sam sav neraspolozen slusam tuzne pesme kao sto je Everybody Hurts i Sad Song nije mi jasno zasto u zivotu sve mora ici krivo, zasto nikad nista sto zamislim i zapocnem ne moze biti sa dobrim ishodom , moja depresija je jos gora od kad smo se preselili ovde nema nista ljepo fali mi moje drustvo, moje more, i moje macke koje suostale tamo i zbog kojih mi se srce kida.
Kako mrzim ono kada nesto sto me nekada usrecivalo danas mi je skroz nebitno, ovaj blog je jedina uteha u moru suza drago mi je sto sam ga napravio.
Sigurno mislite zasto on ovo pise koja je tema ovog zapravo?
Pa ovo je jedino mesto gde mogu ispisati sve sto zelim a osobe koje to ne smiju znati ne znaju da sam to ja, mnogo mi je zao sto sam zaboravio sifru i sto nisam mogao pisati ova 3 mjeseca, hvala vam sto postojite , sto ima nekog da procita moje srce.


You're the perfect melody,
The only harmony
I wanna hear.
You're my favorite part of me,
With you standing next to me,
I've got nothing to fear.

Without you, I feel broke.
Like I'm half of a whole.
Without you, I've got no hand to hold.
Without you, I feel torn.
Like a sail in a storm.
Without you, I'm just a sad song.

Without you, I feel broke.
Like I'm half of a whole.
Without you, I've got no hand to hold.
Without you, I feel torn.
Like a sail in a storm.
Without you, I'm just a sad song.
I'm just a sad song.I'm just a sad song.I'm just a sad song.