Danielaland : Svevremenski let

srijeda, 25.05.2022.

Ostanimo zauvijek

Znam koliko voliš moje haljine, pa onda, pa nije ni čudo
što si izjavio, sada, sada je vrijeme za haljinu,
smijali smo se oboje,
samo ti me znaš izazivati,
ti i tvoji prsti i tvoja slova,
izvodila sam : od kud da ja znam kad je pravo vrijeme za haljinu?
A mislio si da smo napokon sami, daleko od svih,
kod potoka u kojem je maločas plivala mama patka sa sedam malih pačića
bila sam ushićena
još nikada ranije nisam vidjela pačiće divlje patke
S tobom petsto čuda, ti i ja smo kao plus i minus na magnetu,
samo zajedno privlačimo ono što je veće od života
Imaš, čekaj, imaš nešto na licu,
brzo dodiruješ obraz i promatraš se,
komadić papirnate maramice
hvala ti
ti si uvijek, uvijek, uvijek tako pristojan
i to me čini ponosnom
Smiješan miks, ti i ja
Doći ću ti,
kažeš: nemoj se iznenaditi kad u ulici vidiš crni automobil
neću moći dugo bez tebe,
kad jednom odeš, šapućeš
ne govorim ništa
Dopuštam ti da budeš alfa, taj alfa kojeg sam smislila davno
pa pričamo o donjem rublju koje je jednom bilo strpano u
usta torbice, samo da te mamim i navedem na trag maštarije
a onda i ti mene izazivaš,
pa ti kažem: ti to baš voliš, ha?
voliš jer znaš da volim izazove, znaš da ne mogu odoljeti!
I znamo oboje da smo se navukli
to je samo naša igra i naš svijet
nismo sigurni od kad ni do kad
ali hej još je proljeće
kažem ti još jedan dan
samo jedan dan
Pomišljam kako bih voljela da ostanemo
zauvijek




25.05.2022. u 23:57 • 4 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 23.05.2022.

Nakon što se pismo otvorilo


Moja nikad ranije nošena bijela haljina na tirkizne i zelene točkice
doživjela je svoje predstavljanje svijetu
a sve zbog tvojih očiju
a sve zbog trenutka sjaja kada me ugledaš dok ti prilazim
pa vrijedi li?
O, da! Vrijedi svakog iščekivanja i truda ispred ormara
vrijedi i puno više
Vrijedi jer se ogledam u tvojim zjenama i tvom osmijehu
i vidim sreću koja se spušta na nas kao blagoslov
Sada kada iza leđa imam sve te godine shvaćam
kako nema ljepšeg osjećaja koji se u ženi budi dok je zaljubljena
od onoga kada želi zadiviti muškarca u čijim očima vidi ljubav prema njoj
i sve dok postoji ta potreba ljubav je živa
Jednom, jednom kad prestane ta želja, ta suluda potreba,
tada je ljubav krenula pisati oproštajno pismo
Upamtila sam svaki detalj na tvome licu
željela sam što više sačuvati za zimske dane
pa da sjećanja blagujem kao marmeladu iz bakine teglice
Ti si moja najživlja stvarnost i najdraža uspomena istovremeno
Ti si tako mnogo svega u ničemu
Sad shvaćam kako se samo takva ljubav može nazivati ljubavlju
kad je ono najmanje najveće na svijetu
i kad zbog toga podižeš samoga sebe do trona, do svoje najskrivenije snage
i više nikad nemaš potrebu biti manji od sebe
Moja mala, velika ometalica si ti
I dok jure slike u oku, dok živi ta predstava od dana
više ne znam koju glazbu slušam
svaka me podsjeća na tebe
Pitam te, i ti mene pitaš, i govorimo svim tim jezicima svijeta
a samo bismo trebali reći da i ja tebe!
Znam da me želiš i da mi ne možeš nestati, ne možeš mi pobjeći,
ne možeš jer ne želiš da te odvedu tamo gdje mene nema
I ponovno ispočetka kao u pjesmi
spojeni u vrelini proljetnog dana živimo ljeto
Na tren uhvatim za podlakticu prijateljicu, brzo se cmoknemo u obraze
i već se hihoćemo mojim pričama
ja joj izrecitiram svoju najbitniju ljubavnu pjesmu tebe
a ona me gladi i drži za ruku kao što se drži maleno dijete da se ne bi izgubilo
ja sam već u mislima ponovno s tobom
Dolazim kod tete, pričam joj priče
nas dvije ručamo,
kod nas više nema nikakvih napetosti mjesecima
Sada mi možemo biti dvije žene koje se ne natječu i ništa si više ne žele dokazati
u pauzi odlazim u trgovački centar,
prije toga na podu pronalazim malu Pandu, medvjedića kojeg je netko odbacio
čitavo vrijeme dok biram artikle u dućanu mislim o njemu,
već znam da ću ga na povratku kući, ako je ostao tamo, da ću ga udomiti,
uzeti ću ga kao što sam uzela i tebe,
oprat ću ga u kupki od sapunice i ljubavi
I tebe je netko jednom tako ostavio samog osjećam,
ne bih ti to mogla učiniti
od tebe ne želim otići
po prvi put u svom životu ja se ne bojim ljubavi
i već ti dopuštam da budeš moja zmija i da se omotaš oko mene
Pandice
U dućanu pronalazim majicu s motivom leptira, slobode i pisma
I već znam, već znam kako ću tu majicu kupiti i kako ću stići pred tebe u njoj
i kako ti nećeš imati izbora nego se začuditi
Jesam li ti rekla da sam ja kraljica manifestacija?
I tebe sam izmanifestirala, i ostavljenog medvjedića, i ovu majicu u trgovini...
I sebe sam samu načinila kao tvoj najslađi izazov
I već tren kasnije, žurim i ipak stižem, sedam je i dalje moj sretan broj
uhvatila sam te kako me čekaš pogledom i oboje znamo
da znamo.
Promatramo se kao što se promatraju oni koji imaju neku tajnu
a eto svi vide i svi znaju
jer ne može se sakriti sva ova lava koja izvire iz našeg zajedničkog ja
I već znamo da ću zbog današnjeg dana morati trčati
da ću morati prijeći kilometre i uzemljiti se
Govoriš mi : ha, ipak nije šest, nego pet
zbunjuješ me i više ne znam što bi ti rekla
tvoja ljubomora je jedva zamjetna, ali ja je vidim
nasmijava me, čini me odvažnijom
i onda, onda mi kažeš:
imaš nešto u kosi...
Imaš nešto u kosi...i ja moram krenuti, zbilja moram
dok je vrijeme, dok je...
Još je sasvim malo vremena do petka...
No moj Medo je tu, uvijek, uvijek, uvijek je tu...
Kao i slika današnjeg dana, nitko, nitko, nitko
to ne može ukrasti...





23.05.2022. u 23:57 • 1 KomentaraPrint#

nedjelja, 22.05.2022.

Od kad sam ja ja !


Moglo bi se reći da si nedjeljna čarolija
odjednom načiniš ljeto
i kad je hladno i kad vjetar divlja i kad kiše
kucaju po površinama svijeta
Iznenadiš me i ugriješ mi dlanove koje pružam drugim ljudima
i onda nisam više samo ja
I čini se tako po svim nemogućnostima i mogućnostima
zagrljenima u čvrsto spajanje
da nije bilo dana kada ti nisi bio ja
čitava ova površina moga bića
Čini se kao da si se rodio sa mnom
kao da si bio u mojoj krvi i u mom plaču po porodu
Čini se kao da si sa mnom umro i ponovno oživio.


22.05.2022. u 23:57 • 3 KomentaraPrint#

petak, 13.05.2022.

U tvom bilu postojanja



Sedam je dana od tvog zadnjeg pogleda
od točke koju smo oboje stavili na petak
Od tada brojim svaki dah tvojim inicijalima
promatram ljude
promatram lica
promatram automobile
promatram drveća
promatram mrave
i svugdje vidim tvoj trag
Radujem se
Od kad nisi ovdje u mom malom dijelu svemira
sretna sam
prerasla sam sva ograničenja
Ne postoji nedostajanje jer nema pravog razdvajanja
nastanio si se čak i u snu moje najbolje prijateljice
tamo smo je došli pozvati na naše vjenčanje koje će se održati na plaži
U kojoj mi paralelnoj stvarnosti sada živimo
ha?
Jesi li se zapitao?
Prošlo je sedam dana i ja te blagujem kao što se blaguje nešto sveto i čisto
U ovoj se ljubavi rodilo sve nezamislivo
i poželim ti biti vječna i obećana
poželim se smiriti i zaroniti na dah
i nikada više ne izroniti iz tvoje nutrine
tamo gdje kucam u tvom bilu postojanja



13.05.2022. u 20:47 • 4 KomentaraPrint#

nedjelja, 01.05.2022.

Gotovo, kao da se nije niti dogodilo gotovo !

Nakon nedjeljnog ručka na telki se obično prikazuje More
to je nedjeljna svetost koje se držimo dok još zvecka posuđe na putu do perilice
Na ekranu je danas zasjala brodica s tvojim imenom
koje li ludosti pomislila sam
Zar je ova moja zemlja čudesa preselila u širu javnost?
Njih dvije su prasnule u smijeh
ja sam se pravila da ne razumijem čemu su se to one tako zvučno i ekspresivno predale
a znala sam dobro
Na stolu je ostala zelena kockica za Čovječe ne ljuti se
rekla sam jednoj od njih
Hajde ti baci prva da vidim koje ćeš dobiti brojeve
a onda sam bacala ja
prije toga zamislila sam broj 11
dva bacanja zbroj brojeva
i jesam li
o da
naravno da jesam
pet plus šest
jedanaest
teško sam progutala slinu
znala sam da se ponovno igram sa znakovima
ili oni sa mnom
Baš ništa nije obećavalo sasvim običnu nedjelju
I krenula sam ti ususret
pitao si me odlazim li i kada će to biti
rekla sam ti na dan sa sedmicom u sebi
Mi ćemo se mimoići ponovno
to je sad već jasno kao dan
Na trenutak sam ostala sama kao muha zatočena u staklenci
sve vidiš
a nigdje ne ideš
nigdje ne možeš
A onda sam izbjegla padajuće stablo
skoro sam bila oduzeta ovome svijetu i tebi
buljila sam u daljinu i nisam baš najbolje shvaćala
čemu ovo sve?
Hoće li ti nedostajati bus, tramvaj?
Hoće li ti nedostajati ovaj svijet?
Ali nisi se usudio pitati me
hoću li ti ja nedostajati?
I ja nisam rekla ništa
jer ni ti nisi rekao ništa
Slova su pospremljena unutar glave
unutar srca
unutar razuma
dobro su zaključana
na to sam pomislila
baš na to
Ne znam u kojem je džepu ključ ali nebo je opet pred kišu
a ja ponovno trčim krugove
i na radiju je ponovno Tedi
i osjećam da je ovo posljednja nedjelja pred ljeto
Posljednja s tobom
ti odlaziš i ja odlazim
samo jedan kratak pogled
i pozdrav rukom
i sve je gotovo
sasvim gotovo
eto
gotovo kao da se nije niti dogodilo gotovo




01.05.2022. u 23:37 • 11 KomentaraPrint#

utorak, 26.04.2022.

Dan prije sutra


Ispod prstiju klize zadnje minute današnjeg dana
indigo se razlilo preko bijelog papira
tiho dišem i još tiše vrištim
sve bi željela
sve bi tražila
sve bi uzela
a samo što mogu
samo što ću učiniti
biti će tek jedno uzbuđenje
koje će odrediti smjer nečijeg pogleda prema meni
I još ću jednom ustati iz mora
sva mokra i predana
pa iznijeti alge satkane od misli
za jedan jedini zemaljski ples
neću se skrivati u dubinama
biti ću prisutna u zamahu kišnog neba pred potop
jer potopiti će se sve što sam kadra biti
u jednom jedinom sićušnom trzaju hrabrosti
pa opet samo je jednom uvijek jednom
i neka jednom bude ovo između nas dvoje
dva krhka i snažna bića
neka ova torta bude slatka slađa od meda
slađa od javorovog sirupa
neka crno izmami osmijeh i strast
a bijelo neka sakrije sve što bi drugi željeli dotaknuti prstima
samo mala jedna mala velika tajna
kao kamen temeljac jednoj vječnosti kojoj se nisam nadala ranije
ali uzela sam je
podigla iz blata
obrisala je i ulaštila
koliko god joj bio rok trajanja
neka bude bude bude
madrac na kojem ćemo odmoriti bolna leđa samopostojanja



26.04.2022. u 23:47 • 1 KomentaraPrint#

petak, 22.04.2022.

Sretno stigni kući, šapneš mi mislima


Kao kultna scena sa Sharon S.
dan je bio baš takav, osim što se nosilo crno
Jer često dopuštam samoj sebi da izmijenim planove
baš u zadnji tren, po nekoj finoj niti koja lijeno drijema na dnu trbuha
pa se onda odjednom razbudi i stigne mi do srca
i onda srce zna što mu je činiti
male, slatke ludosti
Ja sam tvoja uzbudljiva sila, vidim to dok stojiš pored mene
Volim što si dovoljno visok pa moram stati na prste
kako bih ti dotakla kosu
dotakla kosu
samo malo dotakla kosu
tvoju tamnu i gustu kosu
Sjetila sam se odjednom kako mi je jednom u prolazu
jedna ciganka gatala
tvoj muškarac će imati crnu kosu i smeđe oči
a ja sam joj se rugala: kriva prognoza, kriva prognoza!
niti sam voljela smeđooke, niti crnokose
a eto sada, već danima ludujem
za tim tvojim čokoladnim očima
i tvojom crnom kosom
Dok si mi tako blizu, dok govoriš i dok me upijaš
pitam se koliko smo dugo čekali ovaj trenutak
i kako je uopće moguće
da dva nepoznata bića stignu u jedan jedini, topli trenutak
Pričam ti o svemu,
o jučerašnjoj nesreći koju sam izbjegla jer je vozač bio sabran
iako je vozača kombija nazvao majmunom
i o tome kako se danas žena spucala u živicu dok sam koračala
kao ratnica s desnim ogoljenim bedrom
Bedrom u koje su buljili i muškarci i žene
jer takva je suknja drska
Promatramo zajedno tu čudnu realnost
ja točno znam tko si i zašto me ovako žudiš
Čujem tvoje misli kako se ljube s mojima
mi smo već negdje drugdje
Već imamo sve o čemu sada samo nagađamo i maštamo
Smijem se pokretima tvojih ruku
to tvoje V koje izvodiš da bi me izazvao na dvoboj
ali čekaj, mi nismo sami
Što si to promrmljao pitam te?
Imaš nešto crno...znam da imam, znam da imam...
Jesam li dobro vidio?
Imaš li dobar vid?
Ne znam što si vidio!
Što misliš da si vidio?
Isprevrćem tvoje riječi, jer te želim nagovoriti na bijeg.
Ti moraš pobjeći sa mnom, mi moramo obletjeti Mjesec!
I uđem kroz portal da se preodjenem, točno znam što ti moram prirediti,
kako te i čime obgrliti,
ti se čudiš toj nagloj promjeni
ta još maločas si bila zavodnica, zavodnica s jasnom mjerom,
a onda odjednom ta tvoja čednost pretvori se u puža golaća!
Abrakadabra!
Tajni sastojci za juhu od kišnog popodneva!
Pogledaj, pogledaj, vidiš da nema ničeg crnog!
Zbilja nema crnog ponavljaš.
Čekaj, čekaj, čekaj ali nema ničega.
Znam da nema ničega, jer nema crnog, smijem se.
Jesam li dobro vidio?
Danas mi stalno ponavljaš to pitanje, stalno, stalno, stalno...
Ne znam, ne znam što vidiš, a što ne vidiš?!
Bijelo?
Pokaži, zahtijevaš!
Pa pokažem, ti se sjetiš naslova moje jučerašnje pjesme!
Dobro je što si ga ponovio, pomišljam.
Sve si učinila zbog slova V, jesi li?
Naravno da jesam.
I pogledala si, ovaj put jesi!
Za tebe, pomišljam, ali ti ne govorim.
Ostavimo ovo za drugi put.
Naravno kažeš, naravno!
Kiša prestane padati, a ti mi ugriješ trticu pogledom,
i ispratiš me uz penjajuću ulicu.
Sretno stigni kući, šapneš mi mislima!







22.04.2022. u 23:57 • 6 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< svibanj, 2022  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          



Blog piše :
Daniela Trputec
Copyright ©

Datum i vrijeme prvog posta:
25.04.2006. (20:05)


Ako netko svrati, upravo je 2021god
početak jednog novog pisanja,
jednog novog svijeta
koji me obuzima sasvim!
Ovo je po prvi put u mom životu
da pišem isključivo za samu sebe,
jer i pišem samoj sebi, u svim oblicima,
igram se i kreiram, zabavljam,
ostvarujem sve što mi drugi nisu dali,
jer ni ja njima nisam dala!
Nisam bila dovoljno JA,
uvijek su mi drugi bili ispred mene same !
Ne zanimaju me bivše ljubavi,
bivši neuspjesi, ne obraćam se nikome
osim čovjeku kojeg stvaram.
Stvaram i sebe i njega u SADA...
Koliko je on stvaran i hoće li stići
saznati ćemo na kraju ovog puta!



Ako je netko voljan kupiti
u V.b.z.u se može, a i
putem interneta:

Glasovi ispod površine
A.Majetić & D. Trputec




Pisanje je propadanje kroz sebe
i pad na dno sebe


knjige su moje ljubavnice, moji svjetovi, moje carstvo, tu je onaj najkrhkiji dio mene, najcisci, najvrijedniji, od tuda potjecem, to je moja krv i moj dnk,tu mogu pobijediti svoje tame, od tuda crpim snagu za zivot u reali, medu ljudima...moj istinski zemaljski pocetak i kraj...





Web Hrvatska
Tamna strana