|
(ulomak iz romana u nastajanju)
Tog si dana bila nejasna,činilo se da si poput ptića koje je ispalo iz gnijezda,još nije naučilo letjeti pa je mahnito udaralo krilcima.
Tako sam te jako želio zagrliti,nasloniti na svoja prsa,udahnuti miris tvoje kose. Spasiti te.
Nisam to učinio,sa vremenom ću tek osvijestiti koliko toga nisam učinio,sad sam se tek počeo razumijevati.
Dok sam promatrao jutarnje nebo,obzor,palo mi je na um da si možda poslana na moju adresu,da bih bolje upoznao i shvatio samoga sebe,
jer istina je da ranije nisam imao taj poriv,nitko me nije gurnuo preko ruba,a ti jesi,jesi,ni trepnula nisi,mislio sam da si puna sebe,da to činiš da me razvališ,
znaš ono,da me osvojiš,pridobiješ,iskoristiš,ostaviš,a onda,onda nakon nekog vremena koje sam proveo u svojoj muškoj špilji,kad sam uistinu stavio ego sa strane,
kad sam počeo analizirati,shvatio sam da sam sve,baš sve tvoje korake,tvoje slučajne dodire,tvoje nježnosti percipirao iz ega,a ne iz srca.
Mislio sam da me želiš zavesti.Da!
Ni u jednom jedinom trenutku nije mi palo na um da bi me ti mogla zapravo voljeti,voljeti toliko i tako da je dovoljno da sam živ,
živ!a da ti ne poklonim ništa,niti da budem sveprisutan.
Koja čudna zamisao?Čudna,čudna baš!
A eto sada,sada mogu samo sve te tvoje tragove pratiti,čitati ih,bilježiti i spajati,kao kad dijete prolazi labirintom,ali ovaj put,predosjećam,ovaj put to je životni labirint,
moje najveće dostignuće,iako bilo bi tako žalosno reći da nisam sreo ljepše,bolje,uspiješnije od tebe,a opet,a opet,a opet istina je da nitko nije tako čudesan kao ti,da me nitko ne nadahnjuje poput tebe,ničija me mašta toliko ne miluje,a onda me toliko raspali,ti si moja sol i moj papar.
I sjetio sam se kako si sama jednom prilikom rekla:uvijek postoji netko bolji od nas,uvijek,zato treba biti autentičan,tada si mi bila smiješna,bedasta,luckasta,koje parole!
Ali sada,sad tek shvaćam koliko si uistinu nogama na zemlji.
Tebe se ne može kupiti,ne može prodati,ali i ono čega si sama svijesna,ali si skromna:tebe se ne može zamijeniti.
Jer ovdje gdje sam sada,a čini mi se da sam u čistilištu koje sam stvorio sam,za tebe se držim i pružam ti dlan,iako ti negdje tamo spavaš,razasute kose...mirišeš na moje snove,i čini se da ti počinjem pripadati svjesno,iako ti to niti ne slutiš...jer ti o ničemu pretjerano ne misliš,kad srcem gledaš!
|