|
Teško je reći zbogom, kad znamo da povratka nema, i tako sposobna sam reći, za sve one koji to nisu : Zbogom !
Jer eto otišao je, rekla bih zadnji poeta, umjetnik, boem, kantautor, čovjek u našoj zemlji.
Mnogi će frknuti nosom, i reći, pretjeruje !
A svi mi koji poznajemo našu scenu, znat ćemo da to nije pretjerano, već rekla bih čak pišem u deminutivu.
Neću vam pisati ono što je on bio za javnost, pisat ću vam ono što je on bio u krugu nas, umjetničkih duša.
Arsen je bio čovjek koji je znao dotaknuti sve, sve slojeve, znao nas je ogoliti i zapitati nas.
Znao je koračati kao Isus među mnoštvom, iako on uopće nije bio ni nalik Isusu, on je bio pravi muškarac, sklon porocima.
No koji umjetnik nije sklon nekom poroku ?! Jako je teško pojmiti koliki je teret biti obdaren literarnim darom.
Koliki je teret stalno davati, a stalno biti pod kritikom, pod nožem, pod giljotinom?!
Koliko je teško isticati se među masom ?! A Arsen je znao nositi svoj križ, znao je nositi svoju odabranost.
Mnogi važniji će ovih dana pisati o Arsenu, ali ne znam koliko će moći reći njegovu bit.
Nije bitno da je Arsen osvojio priznanja, niti je bitno sve ono što je postigao, bitno je da je svih ovih godina bio vjeran sebi,
vjeran poeziji, vjeran glazbi i umjetnosti.
Bio je on čovjek poput mene i tebe, samo vjeran sebi, samo hrabriji od mene i tebe, jer se znao davati,
znao je pokazati lice, zube, kosti, krv i kožu.
Znao se davati i kad su ga tukli i optuživali, kad su ga pljuvali i omalovažavali.
On je ipak bio dovoljno ja, da korača unatoč svemu.
On je bio čovjek koji nije znao biti manji od onoga što mu je život namijenio, samim time on je putokaz svima nama.
Mnogi će se naravno ovih dana zataknuti za činjenicu da je Arsen volio piti, a ja ću ga svom silom ljudskosti braniti,
možda je i pio, ali može li se time umanjiti sve ono što nam je on dao ?!
A Arsen je davao svih ovih godina sebe, kao što to umjetnici daju, istinski, dubinski, čisto svoj talent.
Često je on bio neshvaćen, poražen, i samim time obeshrabren, ali nikada nije zaboravio svoju iskonsku bit.
I zato mu dugujemo svo priznanje i hvalu.
Arsen nije bio poput likova iz žutih novina, nije bio instant zvijezda, i upravo zbog toga, nije teško ispustiti suzu zbog njega,
možda i upravo zato jer nas je kroz svoju poeziju i kroz svoje pjesme znao pretočiti, oživiti, znao nam je dati krunu,
nama običnim ljudima iz naroda, jer pjevao je on o svakodnevnim stvarima, i znao je koliko je srž života upravo u
običnoj zraci sunca. Arsen je bio, ja, ti, i on, ona !
Znao je moju, tvoju ljubav prikazati, onu bolnu, onu jestivu, onu nadahnutu, onu iskrenu, gubitničku i romantičnu,
na taj svoj način, Arsenovski način.
Upravo zbog toga, sumnjam da će se pronaći novi Arsen, jer takav se može roditi samo jednom, bez pretjerivanja jednom.
S Arsenom smo izgubili jedno vrijeme koje se sada uistinu više neće moći obnavljati, jer samo ga je Arsen
znao svojim senzibilitetom modernizirati i prenijeti u sadašnjost. Bojim se, strah me da je jedna era uistinu gotova.
Arsen je bio poput početnog slova abecede, koje istina ostavlja prostora drugima, ali ono je početno i ispred početnog slova nema,
pred-početno. Svim srcem nam svima želim, da naučimo iz njegove ostavštine o njegovom/ našem vremenu, i da ga naučimo
slaviti, živjeti i prenijeti, jer bilo je ono i biti će uvijek jedno od najboljih vremena naše ljudskosti.
Hvala ti Pjesniče, hvala ti Maestro, hvala ti Čovječe ! Hvala ti na svemu što si nas naučio, i na onome što ćemo tek spoznati
kroz tvoju ostavštinu. Hvala ti i ispraćam te kao pjesnikinja sa suzom u oku, i srećom što sam živjela u tvoje vrijeme.
Adio, Amigo !
|