|
bježimo od misli, od krajnje misli, a u umu nam je.
zbog tog bijega ostajemo nedefinirani, poput čaše koja uvijek biva napunjena, ali na kraju uvijek ostaje prazna.
te naše misli se sele, nikad ih ne zadržimo dovoljno u sebi, da bi one postale naše.
valjda zato pišem.
pokušavam zadržati za sebe.
oteti kozmosu, oteti ''bogu''.
bog je riječ.riječ nas je stvorila,dala nam prostora,nijanse,izraz.
pokušaj,kako god on bijedan bio, al je pokušaj.
zato svaka moja pjesma, svako moje traganje ima vrijednost.
jer je njom zaustavljeno vrijeme.sve do novog traganja.
|