|
Jutro puno simbola, vjera što se uzdiže poput stepenica u nebo.
Ljudi sumnjaju u mene.
Suzdržavam svoje psovke, to je jedino što čovjek ima na jeziku kad se naljuti do granice izdržljivosti.
Darujem laž.
Znate onu o kojoj sam govorila da je neću upotrijebiti.
No sad u bolesti, tuzi i nerazumijevanju, lažem bez kraja i početka.
Jedna rečenica koja ušutkava istinu.
Dobro sam.
U dobro sam, se stislo svako pravo lice,svaka prava stvarnost.
Sve smo mi zajedno namijestile bezbrižnost na scenu,a na dnu nas kopni crvena.
Sve vjeruje samo tapkanju na mjestu.
Odmahivanju kukavicama.
|