|
Sjećaš se, znam da je to neminovno, sve tvoje greške, pogrešni koraci koje si učinio sam, i onda kad si stajao tako blizu, pa si na tren sakrio svoju muškost, i zasuzile su ti oči. Nisam ti mogla oprostiti, što si u tom trenutku rekao, bolje je da krenemo kući. Prema svojim isplaniranim danima. Zasukala sam svoje želje, poput predugih rukava i platila račun. Znala sam da će te to izluditi, vratila sam komadić svog dostojanstva, nakon što si mi dao do znanja da te ne smijem vidjeti slabog. Iako ti je već tada slabost počela bježati kroz prste. Zagrlila sam te kod stanice, ušla u bus, nisam napisala sms, nisam te nazvala, ni sljedećeg dana, ni sljedećih mjeseci, ni sljedeće vječnosti. |
| < | lipanj, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||