|
Nisam zabilježila sve trenutke koje si mi dao, oživio iz moje mašte.
Par onih noći na poznatoj adresi, gdje smo se prije našeg vremena mimoilazili poput ljudi koji gledaju u pod, u hodu, a onda se jednom naklonilo nebo mojoj ljubavi.
Krila sam od drugih tvoje ime, godine.
Bojala sam se, prikrivala masnice na licu, na rukama, na srcu, sama sam šivala duboke rezotine stisnutih zubiju.
Nisam željela otkriti svoju bol.
Izdati tvoj učinak na moje postojanje.
Tvoju ravnodušnost na moju ljubav.
Prokletstvo se razbilo, a ja još uvijek hodam u zagradama.
Autor se uvijek skriva iza izmjerenih rečenica.
Odavno svoje brišem, pa ostaje samo bijelo.
|